"Za ovo što želim da napišem sasvim je nebitno odakle dolazim i kako se zovem. Imam 28 godina i na žalost živim u ovoj zemlji. Obično nemam potrebu da komentarišem i iznosim svoja mišljenja, ali zadnja dva teksta koja su objavljena ovoj rubrici natjerala su me da razmislim u šta se sve ovo pretvara. Odnosi među polovima su otišli u tri lijepe da ne upotrebim javno neku drugu riječ. Više ne možeš nikome da se obratiš a da ne primijetiš isfrustriranost i bijes sa obje strane. Siguran sam da su ovo sve posljedice života kakvog živimo i onoga šta nam je iluzija u glavama i čemu težimo. Danas su prioriteti skupa putovanja, iPhone na stolu u kafiću, život tipa sex i grad etc. ali nam zato roditelji rade za 20 hiljada, kupujemo kredit za telefon od 50 dinara a premijer na obećava bolje sjutra.
Primijetio sam da termin koji se uporno ponavlja u ovakvim tekstovima je nesiguran i iskompleksirani muškarac. Djevojko, kad ti neko kaže da si krupna a ti mu odgovaraš da je mali i iskompleksiran, onda više to govori o tebi nego o njemu. Srce, ja nisam iskompleksiran i nesiguran ako ti priđem uveče a ti sa drugaricama kažeš "pali“ i onda zajedno grohotnim smijehom hranite svoj ego. Nisam iskompleksiran i nesiguran ako ti usred dana suptilno kažem zdravo, a tebi se u glavi javi matriks koji nisi u stanju da procesuiraš (Šta se ovde dešava? Šta ovaj hoće? Nismo na splavu?) i kažeš bježi.
Želite muškarca koji ima 2 metra i isklesane trbušnjake a same izgledate tako da vas je lakše preskočiti nego zaobići. Da se razumijemo ne branim nikog i mi muškarci generalno umijemo da budemo svinje jer u 90% slučajeva kada se nađemo na splavovima tražimo samo jedno. Zbog takvih razmišljanja na kraju ostajemo sami sa svojim egom.
Kada već govorim o samoći jedan tekst je govorio o djevojci koja je sa 27 ili 28 godina "ostvarena i samostalna žena“. Njenim riječima za tih svojih 27-28 godina ona je zaradila za duplex stan, prestižna putovanja, izgrađenu karijeru i da bira da će radije bude sama jer ne može da nađe partnera koji može da je prati. Djevojko, zašto ne nađeš partnera koji zarađuje manje od tebe pa ga vodi sa sobom na skupa putovanja kad uporno govorite da novac nije problem?
Problem je generalno taj što djevojke žive u oblacima i žele da budu "ostvarene i nezavisne“ potstaknute fenomenom feminizma. Hoće da zarađuju svoj novac i da ga zadrže za sebe i ja to poštujem ali sa druge strane žele "snažnog i iskusnog“ muškarca koji će da ih razumije i da ih izdržava i otuda dolazi opšta sebičnost. Iz tog razloga muškarci u glavnom glume neke frajere iz filmova tipa kajla, skupa kola, teretane, godfather i život u vidu fast and furious dok je realnost mnogo drugačija. U Sriji teško da možeš u tim godinama svojim radom da stekneš to što si navela a da ne koristiš tuđu grbaču, novac i ono što imaš među nogama. Ako pričam za sebe, poštenim radom sam uspio da zaradim tek za malo bolji bicikl jer su mi roditelji domaćica i penzioner. I vjeruj mi devojko prije bi sio na taj bicikl i otišao negdje u prirodu stotimana kilometara dalje od tebe i tebi sličnih.
Djevojke koje su me oduševile su u glavnom bile one koje sam upoznao u inostranstvu jer je nevjerovatno kakv drugačiji mentalni sklop posjeduju. Najljepši sastanak sam imao sa djevojkom koju sam slučajno upoznao u Slovačkoj na sred ulice po sred bijela dana. Ono što moram da priznam je da sa svojih 28 godina dolazim do situacije da nikada nisam imao djevojku u Srbiji što je u glavnom moja krvica jer sam djevojke sa kojima sam mogao da budem sam odbijao u glavnom zbog načina razmišljanja. Možda ima izuzetaka jer na takve djevojke nisam nalazio. Ovakav život u prepucavanja u glavnom vodi ka konstantnoj borbi sa vjetrenjačama tako da završavam doktorat i bježim iz ove zemlje." (Super Žena)
