Odbornica Demosa u Skupštini Glavnog grada, Maja Vučelić, rekla je da se u Crnoj Gori veliki broj osoba sa invaliditetom susreće sa diskrimancijom direktnim ugrožavanjem – zbog neprilagođenosti uslova, teškoćama u obrazovanju, ostvarivanju prava na rad i zaradu.
„Za poboljšanje položaja osoba sa invaliditetom u Podgorici i Crnoj Gori potrebno je ukloniti prepreke sa kojima se suočavaju, poboljšati zapošljavanje, sprovesti više medijskih kampanja, povećati socijalna davanja, uključiti u kulturne i sportske aktivnosti grada čiji bi osobe sa invaliditetom bile akteri i na taj način bi se jačala motivacija za veće učešće u društvenom životu“, poručila je Vučelić.
Kako je ocijenila, veliki problem predstavljaju i predrasude i neznanje sredine.
„Iako se danas položaj osoba sa inavaliditetom posmatra uglavnom kroz ostvarenje njihovih prava, zadatak svih crnogorskih državnih i lokalnih institucija je da afirmiše razvoj invalidske zaštite u okviru ekonomske, socijalne i društveno-razvojne politike“, kazala je Vučelić.
Na taj način, dodala je, treba toj populaciji pružiti jednake mogućnosti onima koje imaju osobe bez invaliditeta.
„Kada se radi o lokalnom nivou, Glavni grad bi morao više da se posveti sprovođenju prava ovih marginalizovanih grupa. Najprije treba što hitnije ukloniti barijere sa kojima se oni suočavaju, a zatim da im se omoguće bolji uslovi za zapošljavanje“, ocijenila je Vučelić.
Nažalost, kako je rekla, osobe sa inavliditetom se susreću sa barijerama na svakom ćošku.
„Pojedine državne i gradske institucije, tržni centrovi, zgrade, kafići, kao i javni prevoz nijesu pristupačni ovim osobama, pa čak se ne može doći do nekih rampi jer je put oko njih nepristupačan – na primjer, rampa na ulazu gimnazije Slobodan Škerović“, navela je Vučelić.
Prema njenim riječima, osobe sa invaliditetom teško dolaze do stalnog posla, što pokazuje ovogodišnje martovsko istraživanje Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, gdje 46,8 odsto ispitanika smatra da najveće diskrimacije ovih grupa se odnosi na zapošljavanje i rad.
„Veoma je tragično da osoba sa invaliditetom, koja je uložila puno truda u svoje obrazovanje i, najprije, pokazala društvu da se može biti uspješan uprkos nepovoljnim okolnostima, ne može se zaposliti. Zato je neophodno da se za nezaposlene osobe ovih grupa otvore nova radna mjesta i stvori više mogućnosti za podsticanje zapošljavanja“, ocijenila je Vučelić.
Kako je rekla, građani Podgorice, pa i Crne Gore, skoro da nijesu upoznati sa problemima osoba sa invaliditetom.
„Za takvo stanje kriva je država. Umjesto da se sprovodi više medijskih kampanja kako bi se građani Crne Gore upoznali sa problemima i pravima propisanih Kovencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, a i da radi na ostvarenju tih prava, crnogorska vlast samo formalo usvaja zakone bez njihove primjene“, dodala je Vučelić.
Glavni grad se, kako je kazala, ne može pohvaliti da je postigao napredak u implementaciji zakonske i podzakonske regulative.
„Većina zakona i odluka nijesu usklađene sa Konvencijom UN koja je ratifikovana 2009. godine u Skupštini Crne Gore, i koja ne stvara nova prava za ove osobe, već propisuje mjere koje države treba da preduzmu kako bi osobama sa invaliditetom omogućile puno i ravnopravno učešće u svim oblastima društvenog života na osnovu jednakosti sa drugima“, rekla je Vučelić.
O odnosu Glavnog grada, smatra ona, govori još jedna činjenica.
„Savjet za pitanja lica sa invaliditetom, koji je osnovao Glavni grad i čiji sam član, nije se sastajao od juna, pa čak ni uoči dana osoba sa invaliditetom 3. decembra“, dodala je Vučelić.
Kako je kazala, ne samo da bi Savjet morao češće da se sastaje, nego bi trebalo i da definiše način za unapređenje rada i da jasno odredi pravce i rokove svog djelovanja.
