Magistar slikarstva i kustos Marko Lukovac rođen je u Podgorici, 6. aprila 1981. godine.
Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ završio na Cetinju, gdje je potom upisao Fakultet likovnih umjetnosti i diplomirao 2004. godine na odsjeku Slikarstvo u klasi prof. Branislava Sekulića.
Nakon završenih osnovnih studija, magistrirao je na istom odsjeku, kod prof. Ratka Odalovića. Učesnik je brojnih likovnih kolonija i kolektivnih izložbi. Samostalno smo njegova djela vidjeli na izložbama: Povratak u Hiperboreju (2005), Hrist i Alah kod Bude na Olimpu (2006), Milion ruža bez ukusa (lokalna anestezija) (2007), Piknoza jedra i progresivni dobitak infiltriranog infiltrata (tri pijeska, jedna cimenta) (2008), Adam i Eva (Natrix Natrix) (2009), Karavađo i mikroorganizmi (Die Quantemechanic) (2010, "Geni su čudo, Gogen je drugo" (2010), Plava kao limun (cut copy refresh) (2011), Izložba stripa, moje remek djelo prosudite sami (prvo dopunjeno izdanje) (2012), Drvo života, plus anđeo gratis (2013), Nekada davno, prije 4 mjeseca (2014) i strip "Smarsa" (2015).
Marko je član ULUCG od 2006. godine. Radi u JU Muzeji i galerije Podgorica, kao kustos Moderne galerije. Do sada je imao deset samostalnih izložbi. Živi i radi na Marezi.
Sa svojim kolegama Nikolom Radonjićem, Matanom Vukčevićem i Veljkom Kopitovićem, Marko će se predstaviti podgoričkoj publici novim projektom "Slađa od šećera (utorak u četvrtak)", 24. decembra, u 19 sati, u okviru DEUS-a.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Da hodam bos sa praćkom po čitavi dan.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mogu da radim isto što i u djetinjstvu, ali pod maskom "ozbiljnog stvaraoca".
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nijesam imao nekih posebnih talenata, možda talenat za plivanje i ronjenje, ali i ovako plivam dobro, fala Bogu... I ronim po potrebi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ako je dosada osobina, onda ona može da bude to što mi smeta. Stalno moram nečim da sam zaokupljen, da mi ne bi bilo "dosadno". Započinjem po deset stvari odjednom. I volim da sam okružen osobama koje dane ne provode buljeći u plafon ili pod.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim tačnost, opuštenost, sa što manje crnih misli, nerealnih želja i poduhvata. Volim kad neko ispoštuje dogovor, nekoga na koga mogu da se oslonim. Cijenim i slobodu drugih...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Za mene je prava gluma kad se uopšte ne glumi, kad se ne maše rukama, bulji, beči, viče, skače... i tome slično. Mislim da bih ja sam sebe najbolje "odglumio", jer onda ne bih ni glumio. Ustvari, mogao bih da glumim i da jedem burek istovremeno...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Prosijed, dežmekast, crnpurast, punačak, dugačak.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Da sam hrana bio bih "zbareni Marko sa prelivom od lanenoga ulja, u sosu od iscijeđene hobotnice".
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da imam moć da poput Spajdermena letim sa zgrade na zgradu po Podgorci i bio bih stalno "umrežen".
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjao ni sa kim. Dobro mi je i ovako.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Zavisi od godišnjeg doba i vremena. Ako je ljeto, onda sam napolje, obično roštiljam sa porodicom, dođe nam poneko, pa se namažemo "komagelom" protiv komaraca, brijem se... Ako je zima, onda se zabijem u kuću, čitam nešto, opet se brijem, podbrijavam, žalim se kako je dan kratak, tražim sijalicu koja "jako blješti", podešavam svjetlost...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nemam neku posebno da izdvojim. Dok radim u ateljeu imam listu pjesama koju volim, pa je puštim da se vrti. U zadnje vrijeme mi smetaju jaki zvukovi. Ponekad prođe par dana da sam u potpunoj tišini... Kako me ufati...
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Najviše čitam stručnu literaturu. Volim knjige koje imaju veze sa psihologijom i psihijatrijom. Na predstave rijetko idem, filmove skoro i ne gledam... Gledam dosta crtane filmove, jer ima odličnih...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ne volim da putujem, sasvim dobro funkcionišem u ove dvije-tri ulice. Tu imam dosta zabave i razonode za čitav život...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Biciklo sa jednim točkom, kombi sa četiri sjedišta.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Zavisi od osobe sa kojom pričam... Nekome ne možeš reći ništa, a rijetki su oni kojima možeš reći sve... U komunikaciji sa drugima se trudim da budem iskren. "To", vele, "nije dobro". "Ne treba bit iskren do kraja, da neko to ne iskoristi"... Osobama koje ovako i slično razmišljaju ne treba pričat ništa da ih čojek ne opterećuje, jer su i tako vazda zaokupirane tuđim problemima. Onda im, po običaju, skače pritisak.
Čemu se uvijek obradujete?
- Rijetko se nečim obradujem. Valjda sam takav po prirodi, i tako to...
Da li za nečim žalite?
- Ako sam za nečim žalio, to mi više nije važno, trenutno nemam za čim da žalim, jer nemam razloga.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez vazduha, kao ni većina stanovnika na planeti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne śećam se kad sam se zadnji put izvinjavao. Izvinjavam se za svakodnevne gluposti i sitnice, mada ih nema puno, da budem iskren. Trudim se da ne dovodim sebe u neke situacije za koje bi trebalo veliko izvinjenje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Kao prvo, zlatna ribica ne postoji, jer da postoji, svi pecaroši koji su je do sad ufatili, zamijenili bi svoje oronule čamce za jahte od trista metara. A što se tiče želja, ribica ih ispunjava samo zato da bi bila vraćena nazad u vodu, dakle - od interesa, a ne od ljubavi prema onome ko je ufatio. Toliko o zlatnoj ribici.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne mogu se pohvaliti da sam do sad uradio nešto teško, nešto što zaslužuje da bude objavljeno "na sva zvona", a da ja budem proglašen za mučenika i krvavog radnika.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Volio bih, ako je moguće, da ta posljednja tri mjeseca budu u ljetnjem periodu, jer bih onda imao više mogućnosti da se raspištoljim i poavetam do daske...
Kako biste voljeli da umrete?
- Volio bih da umrem u miru i tišini, kao i većina srećnika koji tako umiru, s anđelima i opušteno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Epitaf će uklesati ili napisati vodootpornim flomasterom oni koji budu živi kad ja ojdem u vječna lovišta. Neka napišu što god oće. Mene će, ionako, bit svejedno... Hvala.
Priredila: A.POPOVIĆ
