"Stanovnici Podgorice su sa ogromnim entuzijazmom i nadom krenuli u novi život. Narednih decenija se Podgorica gradila i rasla. Ljudi su radili u brojnim preduzećima koja su izgrađena u poslijeratnom periodu. Nadali su se da će ta putanja ići samo uzlaznom linijom. Na žalost, očekivanja mojih sugrađana nisu ispunjena", rekla je ona.
I ove godine, ističe Gajević, Dan Podgorice veliki broj naših sugrađana dočekuje suočen sa prilično teškom ekonomskom situacijom.
"Većina preduzeća izgrađenih u poslijeratnom periodu, sad su samo sjećanje. Prava malog broja radnika koji rade u preostalim preduzećima i trgovinskim lancima su manja nego ikad, a primanja jedva dovoljna za golo preživljavanje", dodala je ona.
Podsjeća da Podgorica i danas, kao i 1944. godine, kada je oslobođena, ima samo jednu gimnaziju.
"Ostala je bez kina Kultura, a i dalje nema, dugi niz godina iščekivano, gradsko pozorište. Hotel Crna Gora se preselio u legendu, a knjižara “Kultura” je pretvorena u butik skupe garderobe. Sastavci (Skaline) su prepušteni propadanju i uglavnom se zaobilaze. Tako su nestali svi simboli Podgorice sa starih razglednica", naglasila je Gajević.
Ona je poželjela građanima Podgorice da dožive "ponovno oslobođenje".
"Da se, poslije 27 godina oslobode od ove vlasti koja je većinu stanovnika Podgorice dovela u stanje beznadežnosti. Voljela bih da se vrati osmjeh na lica stanovnika grada i da mladi ljudi uspiju da nađu posao sa prihvatljivim primanjima u svom gradu. Da ostanu da žive u njemu i da pokušaju da ga naprave po ugledu na glavne gradove civilizavanih država", poručila je Gajević.
