On je Pobjedi kazao da je ,,Bolonja“ unazadila univerzitetsko obrazovanje zbog loše postavljene osnove za njenu primjenu. Kaže i da nije siguran je li država spremna finansijski da podrži predstojeću reformu, ocjenjujući da bez ulaganja u obrazovanje nema napretka.
"Osnovne postavke Bolonjske deklaracije, kao paradigme modernog univerzitetskog obrazovanja, ne iskazuju eksplicitno zahtjeve u pogledu visokog obrazovanja. Prema tome, krivica je na nama jer nijesmo postavili dobre temelje za njenu implementaciju. I pored svega 2003. godine smo odlučili da je već 2004. počnemo realizovati, iako je prelazni period bio do 2010. O ovom je odlučila politika, iako su fakulteti iskazali rezervu na način primjene i ocijenili da će ovakav način sprovođenja reforme biti „korak naprijed, a dva nazad“, što se, nažalost, obistinilo. Najgore je u svemu ovome što je opao kvalitet. Uveli smo sistem koji niko drugi u Evropi nije imao 3+1+1. Umjesto starog dobrog diplomiranog inženjera, ekonomiste, pravnika proizveli smo bečelore, specijaliste i mastere, sve neprepoznatljive diplome", ističe Pejović.
Naglasio je da su na Univerzitetu procijenili da je neophodna reforma obrazovnog procesa, koji nije uspješan.
"Ovo je trebalo raditi ranije, dugo se i nepotrebno čekalo, čitavih 12 godina. Da li je država spremna da ovu reformu finansijski podrži, nijesam siguran. Bez toga nema reforme. Država bi trebalo da zna da bez ulaganja u obrazovanje i nauku nema kvalitetnog obrazovanja, a samim tim ni napretka. Da bi nastava mogla da prati potrebe društva i razvoj naučnih saznanja, nastavna djelatnost na univerzitetu mora biti neodvojiva od one istraživačke“. Drugi primjer je Amerika. Obraćajući se Kongrsu, februara 2009. godine, predsjednik SAD Barak Obama ističe da će ih zemlje koje ih danas nadmašuju u obrazovanju, sjutra nadmašiti u razvoju. Nakon toga budžet ministarstva obrazovanja za 2010. godinu bio je jedan i po put veći od prethodnog", naveo je Pejović.
(opširnije u Pobjedi)
