- Nas petnaestak lovaca iz Bajine Bašte gazili smo čestarom kod jezera Zaovine tražeći divlje svinje. Podijelili smo se u strijelce, meni je zapao teren obastao gustom borovom šumom. S puškom preko ramena koračao sam tiho i opušteno nadajući se da će izbiti svinja - kaže Rajaković.
Nije slutio da ga iz potaje motre oči ženke mrkog medvjeda.
- Pojavila se, ni sam ne znam odakle, munjevito propela na zadnje noge... Unijela mi se u lice i iz sve snage ruknula... Za glavu je bila veća od mene. Ostao sam ukopan - sjeća se Bajinobaštanin.
Sljedećeg trena mečka ga je udarila šapom u prsa i bacila unazad. Tri metra, kaže, letio je kroz šumu, prevrnuo se kroz vazduh i pao na leđa.
- Imao sam osjećaj da se cijela šuma trese od njenog jezivog krika. Pokušao sam da se pomjerim, pobegnem, brže - bolje skinem pušku, ali strah me je paralisao. Nisam mogao da mrdnem. Probao sam da dozivam u pomoć, ali i glas me je izdao. Čekao sam kad će razularena zvijer da skoči i zadavi me bespomoćnog - veli on.
Godinama se bavi lovom, ali prethodno ništa slično nije doživio ni čuo od starijih kolega. Sretao je medvjede po Tari, ali uvijek na bezbjednoj distanci.
- Strepeći da je ona i dalje tu i da čeka svaki moj pokret da opet nasrne, polako sam se pribrao, ustao, skinuo i repetirao pušku. Životinje nije bilo u blizini. Uoči sam tragove odraslog mededa i dvoje mečića koji su otišli dublje u šumu, shvatio da je opasnost prošla, da me je mečka spopala jer je branila mlade - premotava film Rajaković.
Nešto kasnije sreo sa kolegama i prepričao događaj.
- Lov smo nastavili uobičajeno ali su me uveče stigle slike bliskog susreta. Bezbroj puta mi se u glavi „reprizirala“ scena kako mi se medveđa glava unosi u lice. Bilo pa prošlo, sada je dobro - priča Milomir. (Blic)
