Osteoporoza je sistemski poremećaj koji se karakteriše smanjenjem mase koštanog tkiva i oštećenjem njegove mikroarhitekture. Posljedica ovog poremećaja je smanjena otpornost tj. "snaga" kostiju što može dovesti do njihovog lomljenja.
Osteoporoza se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna se javlja kod oba pola nezavisno od starosti, češće kod žena koje su u postmenopauzi zbog nedostatka ženskog polnog hormona estrogena. Sekundarna osteoporoza je posljedica postojanja drugih bolesti ili stanja, primjene brojnih ljekova (npr. glikokortikoidi) itd.
Faktori koji utiču na nastanak i napredovanje osteoporoze su: rana menopauza koja se javlja kod žena mlađih od 45 godina prirodno ili kao posljedica ginekoloških operacija sa uklanjanjem jajnika, gugotrajna upotreba kortikosteroida (npr. prednisolona), postojanje osteoporoze u porodici po ženskoj liniji, naročito ukoliko postoji podatak da je majka imala prelom kuka, neuhranjenost (Indeks tjelesne mase-BMI<19kg/m2), bolesti jetre i težak alkoholizam, bolesti koje se karakterišu lošom absorpcijom hranjljivih materija u crijevima, bolest štitne i paraštitne žlijezde, hipogonadizam kod muškaraca, reumatoidni artritis, hronična bolest bubrega, fugotrajna upotreba ljekova koji razrjeđuju krv (npr. heparina).
Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, stepen osteoporoze se utvrđuje na osnovu merenja gustine koštane mase (T-skor).
Osteopenija (umjereno smanjenje koštane gustine) se karakteriše T-skorom ispod -1 do -2,5.
Osteoporoza (teško smanjenje koštane gustine) se karakteriše T-skorom većim od -2,5 i često je komplikovana patološkim prelomima kostiju. Preporuka je da liječenje treba započeti kod svake osobe koja ima T-skor veći od -2,5, pri čemu su kriterijumi rigorozniji ukoliko kod pacijenta postoji fraktura i neki od faktora rizika (tada se terapija započinje kod T-skora većeg od -1,5).
Najčešća komplikacija osteoporeze je prelom kostiju. Kosti se lome kako uslijed težih, tako i kod blažih padova, dizanja manjeg tereta ili savijanja. Najčešći su prelomi kukova i pršljenova.
Nerijetko nakon oporavka ove osobe razvijaju strah, anksioznost, depresiju i smanjuje im se kvalitet života. Smanjuje se snaga mišića ekstremiteta, tjelesna visina, tijelo se povija put naprijed.
Dijagnoza i praćenje bolesti se zasnivaju na medicinskom intervjuu, detaljnom pregledu, procjeni faktora rizika i mjerenju gustine kostiju i to u predjelu pršljenskih tijela, butne ili petne kosti korišćenjem:
Rentgena: snimci imaju ograničenu vrijednost u postavljanju dijagnoze i praćenju bolesti. Ova metoda je značajna za procjenu postojanja i težine deformiteta i preloma.
DXA (deksa): mjeri se absorpcija rentgenskih zraka dvostruke energije u pršljenskim tijelima ili butnoj kosti. Metoda je odlična za postavljanje dijagnoze, određivanje i praćenje efekta terapije.
Ultrazvučno mjerenje gustine petne kosti: metoda je značajna za postavljanje dijagnoze i praćenje bolesti.
Osteoporoza je bolest koja se može spriječiti ili se može usporiti njeno napredovanje: prestanak pušenja, izbjegavanje konzumiranja alkohola, redovno vježbanje uz što više kretanja, izbjegavanje prekomjernih dijeta i ekstremnog vježbanja koje može dovesti do poremećaja ili potpunog gubitka menstrualnih ciklusa, adekvatan unos kalcijuma uz redovno praćenje njegovog nivoa u serumu i urinu, adekvatan unos vitamina D (kalcitriol, alfakalcidol), nadoknada hormona u ranoj menopauzi, upotreba bisfosfonata, sintetskih steroida (Tibolon), selektivnih modulatora receptora estrogena (SERM) (Raloksifen), primjena fizikalne terapje radi smanjenja hroničnog bola
Nošenje štitnika za kukove (smanjuje rizik od preloma kuka kod starije populacije).
Izvor: Stetoskop; foto: mojezdravlje.net
