Piše: Mihailo TERZIĆ
No, otkuda toliko kolektivno patriotsko radovanje? Nema li u njemu možda primjesa zlobe i osvete, ili je utemeljeno na zdravim tekovinama crnogorskih istorijskih vrijednosti?
Da, možda nije uzrok posebnom radovanju, sramna Podgorička skupština,otimanje crkve crnogorske, prisvajanje štamparije i Njegoša i Božića i Nove godine? Da nije zbog udžbenika istorije za sedmi razred OŠ u Srbiji ili zbog Sedmog bataljona ili beogradskog Pokreta prodanih duša crnogorskih, onda uoči referenduma? Možda zbog Sutorine ili Prevlake?
Možda zbog onih nesretnika, koji u ime nekih izanđalih ideja, čine bruku po ulicama gradova crnogorskih i multimedijalno se dovikuju sa moskovskim deputatima.
A možda, zbog Vojvoda četničkih i popa Rista koji u svojoj moralnoj hipokriziji, radije prihvatiše podaništvo no slobodu, poslušnost no samostalnost, sramotu no dostojanstvo?
Možda je radovanje i zbog rijetkih koji su naredni patriotizam mjeriti tovarom mekinja iz Srbije,ko što mi nedavno,telefonom, reče stari poznanik? Ništa od toga.Zloba i osveta su nesigurni ortaci i loši gospodari.
Ukorijenjene crnogorske tekovine: Radovanje je posledica vrijednosti otadžbine Crne Gore, i one od „prirode“i od „države“. Ona je kroz vrijeme ukorijenjenim obrazovanjem na tekovinama crnogorskog slobodarstva i Čovječnosti sačuvala identitetsku i kolektivnu svijest njenih garađana i Crnogoraca. Ona je bila pouzdan oslonac, da crnogorski patriote, mogu biti i „građani svijeta“ i ostati vjerni etičkim vrijednostima nacionalnog identiteta. Sačuvala ih je od „protejskog ja“. Osjećaj patriotizma im je uvijek bio i privilegija i odgovornost. Privilegija zadovoljstva onda kada žmaraci silaze niz kičmu dok slušaju simultanu jednoglasnost himne svoje otadžbine, i očaj kada im se vrijeđa nacionalna čast i simboli države. Samo duboko utemeljen u istorijskim vrijrdnostima i etičkoj održivosti otadžbinskog patriotizma,moglo se stasati, da se bez bojazni prihvati i kosmopolitizam i garađanski patriotitam kao progresivna nadgradnja a da se sačuva lojalnost prema onome što je najbolje u naslijeđenoj tradiciji crnogorskoj.
Crna Gora nema razloga da, pod pritiskom globalizacijskih principa i evroatlanskih integracija postane „neurotična država“, jer oni ne protivrječe njenom etičkom identitetu niti negiraju vrijednosti koje su ugrađene u njenu viševjekovnu državotvornost.
Naravno, briga je opravdana, kada se u istorijskim momentima,pokaže da su naši preci nadživjeli potomke i da potomci premalo čine da se, dosljedni etičkih vrijednosti predaka, uklope u izazove savremnih tokova civilizacije. Razuman spoj etičkog identiteta Crnogoraca i „nepovredivosti zasnovanoj na pravdi“ koju treba da posjeduje svaki čovjek.daje za parvo svakom građaninu savremene Crne Gore, da posadi drvo Plemenitosti u Aleji nekog novog svjetskog „JAD VAŠEMA“.
Poziv Crnoj Gori za pristupanje NATO-integracijama zahtijeva od aktuelne političke nomenklature oprez i političku mudrost. Da uvijek da prioritet ispravnom nad dobrim i da promoviše različitosti bez hijerarhije. Potrebna je krtička inteligencija i odanost onome što je najbolje u tradiciji crnogorskoj. NATO integracija obezbijeđuje siguran bezbednosno- politički ambijent u kome će se pojedinačni i kolektivni stvaralački potencijal u Crnoj Gori moći izraziti u punom kapacitetu.
Pozivnica“ je „ovjerila“ referendum crnogorski.
Iskazano je i priznanje kvalitetnom trendu razvoja Crne Gore i potvrđeno uvjerenje da čelnici političe elite crnogorske nijesu samo političari koji imaju viziju do slijedećeh izbora, nego državnici koji imaju jasnu viziju za bolji i sigurniji život budućih generacija u Crnoj Gori.
Zbog toga je,“par ekselans“ opravdano radovanje pozivu.
(Autor je predsjednik Skupštine Nacionalnog saveza crnogorske manjine u Beogradu)
