Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je, prihvatajući poziv za PzM, potpisao Okvirni dokument Partnerstva za mir 14. decembra 2006. u Briselu. To je prvi ugovorni odnos sa Alijansom.
Crna Gora je 2007. godine predala odgovore na upitnik o Procesu planiranja i revizije (PARP), a završena je i izrada Individualnog partnerskog programa (IPP).
Crna Gora je 2007. uspostavila Misiju pri NATO-u u Briselu i Kancelariju za vezu u Vrhovnom štabu savezničkih snaga u Evropi u Monsu (SHAPE). Prvi šef Misije Crne Gore pri NATO bio je ambasador Veselin Šuković.
U februaru 2008. godine NATO je odobrio otpočinjanje izrade Individualnog partnerskog akcionog plana – IPAP-a.
Na taj način je, uzimajući u obzir činjenicu da je Crna Gora sada mogla da prisustvuje NATO ministarskom sastanku u formatu 28+1, uspostavljen politički dijalog između Crne Gore i NATO. Dvogodišnji ciklus IPAP-a okončan je juna 2010, uz pozitivne ocjene NATO-a.
Na NATO samitu u Bukureštu, u aprilu 2008. godine, Crna Gora je zvanično pozvana da otpočne proces Intenziviranog dijaloga (ID) sa Alijansom o političkim, vojnim, finansijskim, bezbjednosnim i pitanjima javne diplomatije.
U oktobru 2008. godine usvojen je Zakon u učešću pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), civilne zaštite, policije i zaposlenih u organima državne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima inostranstvu. Donijeta je i Odluka o angažovanju medicinskog tima VCG u mirovnoj misiji UN u Avganistanu, shodno Rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN 1833.
Crna Gora je 5. novembra 2008, pismom generalnom sekretaru NATO Japu de Hop Sheferu, zatražila prijem u MAP, što je prihvaćeno godinu kasnije.
Prvi sastanak Sjeverno-atlantskog savjeta (NAC) sa Crnom Gorom, čiju je delegaciju predvodio predsjednik Vlade Milo Đukanović, održan je 9. marta 2009. godine.
Na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica Alijanse, u decembru 2009. godine u Briselu, Crnoj Gori upućen poziv da otpočne sa implementacijom Akcionog plana za članstvo (MAP).
Odluka o angažovanju predstavnika Vojske Crne Gore u Međunarodnoj pomoći snaga bezbjednosti (ISAF) u Avganistanu, Liberiji (UNMIL) i somalijskim vodama (ATALANTA - u okviru misije EU) donijeta 29. decembra 2009.
Crna Gora je, 23. februara 2010. priznata kao 44. ne-NATO zemlja kontributor, u misiju ISAF. U okviru mađarskog kontingenta, a pod regionalnom komandom Njemačke, u martu upućen je prvi kontigent VCG.
U okviru prvog crnogorskog predsjedavanja Američko-jadranskom poveljom (A5), u junu 2011, u Budvi je organizovan ministarski sastanak A5 na kome je pored zemalja članica i zemalja posmatrača učestvovao i generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen.
U prvom kvratalu 2013. godine imenovan je prvi nacionalni koordinator za NATO. Njegova uloga je da radi na povećanju javne podrške za članstvo u NATO, kao i da koordiniše međuresorske komunikacione aktivnosti.
Za Dan nezavisnosti Crne Gore, 21-22. maja 2014, generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen boravio je u Crnoj Gori.
Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a, 25. juna 2014, donijeta je odluka da se sa Crnom Gorom intenziviraju razgovori o njenom članstvu u Alijansi kako bi se do kraja 2015. odlučilo o upućivanju poziva za članstvo.
Crnu Goru je krajem oktobra 2014. posjetio Vojni komitet NATO, koji predstavlja najviše vojno tijelo pod nadzorom NAC-a.
Na samitu NATO, Velsu, 4-5. septembra 2015, potvrđena je odluka ministara vanjskih poslova NATO članica da se sa Crnom Goru započnu intenzivirani i fokusirani razgovori. Članice su se obavezale da do kraja 2015. godine procijene napredak Crne Gore i donesu odluku da li da upute poziv za članstvo. (Mina)
