Direktor agencije „Comfortably Numb“ Dragan Bulajić rođen je u Nikšiću.
Bio je dio prve postave podgoričkog radija Antena M. Radio je i na radiju Nikšić, Elmag, Gorica, Montena.
U dosadašnjoj karijeri, Dragan je vodio i marketing Udruženja nezavisnih medija - UNEM.
Direktor je agencije „Comfortably Numb“ iza koje stoji uspješna organizacija na desetine koncerata u Crnoj Gori, među kojima su prva gostovanja u Crnoj Gori nekih od najvećih zvijezda regiona.
Takođe, sa svojim producentskim timom, u okviru pomenute agencije, osmislio je i realizovao popularne muzičke festivale „Royal Music“ i „City Groove“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dječija bezbrižnost. Tada svi brinu o tebi i, kad god posrneš, postoji ruka koja te vrati ili uhvati. Sa godinama dobijamo obaveze. Prvo o mlađem bratu, poslije o đevojci, roditeljima, đeci, društvu, okolini...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše mi se sviđa što ne moram nikog da pitam kad izlazim vani, ni do kad moram da dođem kući...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Vozač Formule 1. Toliko sam krugova odvezao u svojoj glavi kao tinejdžer, čak sam i prvu saobraćajku imao sa 15 godina. Možda u nekom drugom životu i Hant bude strijepio kad me vidi u retrovizoru. :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Inat. Srećom me napušta sa godinama. Ili ga sad racionalnije štopujem. Znao sam ogromnu energiju da gubim na inat. Valjda nam tu crtu daje ovaj crnogorski krš...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Znanje! U bilo kojoj oblasti. To su za mene vječni autoriteti. Čini mi se da se ne odnosimo lijepo prema rijetkim biserima koji su tu, oko nas. Sjetimo ih se kad odu... porazno.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Hahaha, nikad o tome nijesam razmišljao. Možda "Krug". Svi pravimo neke krugove, neko manje, neko veće, neki ostanu ucrtani, a neke talas odmah ispegla... Ali je kraj uvijek isti. A moj omiljeni glumac je Tom Henks.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Mada ne podnosim opširnost, pet riječi me je uplašilo da ću biti narcisoidan. Mislim da niko nema generalnu sliku, čak i kad neko bude loš prema meni, pomislim da sam možda samo ja tako zaslužio... Vjerovatno sam i sam sličan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ovakvo pitanje postaviti gurmanu poput mene... I u Gvatanamu bih se razmišljao, makar par dana. Možda biftek - daje mogućnost da ga spremite sa različitim prilozima i na razne načine.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Supermen, ne čeka na crveno i ne plaši se radara.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Rodžerom Votersom, jednim od osnivača grupe Pink Floyd. Kad sam ga prvi put gledao i slušao, izašao sam iz dvorane omamljen. Toliko mudrih poruka za sve koji umiju da ih čitaju.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Neđelju sam oduvijek mrzio zbog poneđeljka. Sad je obično provedem u vožnji, vraćajući se sa nekog lijepog izleta.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Muzika mi puno znači u životu. Mislim da muzički izbor govori o mentalnom sklopu osobe. Za ovaj sunovrat vrijednost i ukusa smo svi krivi. Neki što su sve podredili profitu, a ostali što smo ih puštili. Prije neki dan na TV-u vidim ljude obučene kao Metallica, a vani izlazi narodnjak sa trilerima. Ne znam da li da se radujem što su makar garderobu promijenili, ili da sam tužan što su i to zaprljali.
A inače se ovih dana žalim prijateljima kako se plašim da sam se "zarobio" u 100 pjesama, te kako ne stižem da pratim sve novo što izađe. A ako bih morao da izaberem, onda bi to bile "Comfortably Numb" od Pink Floyda i "Kad fazani lete" od Azre.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Juče sam gledao film "'71." o neredima u Belfastu. O tome kako u ratu život ne vrijedi ništa. Nasiljem uvijek vratite nasilje, a ništa ne riješite. Rastuže me priče o narodima koji žele da se oslobode zagrljaja "velikog brata". Baskija, Irska, Škotska... Valjda zato što i sam pripadam brojčano maloj populaciji.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da vidim Argentinu, oduševljava me temperament... muzički, sportski. Nije sve u novcu. Često pogledam makar dio koncerta AC/DC sa stadiona River Plate, on pokaže mnogo toga. A i oduševile su me emisije Tanje Šuković o našim iseljenicima u Ćako provinciji, mnoge sam poslije našao na fejsbuku. Vole nas više nego što zaslužujemo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kombi. Upoznali smo se za vrijeme studiranja, još bolje za odlazak na utakmicu baraža protiv Češke, pa smo poslije povratka - i raskinuli. Nadam se zauvijek.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Vodi. Imao sam "svoje mjesto" na Slanom, đe sam odlazio kad mi je teško, ili kad naiđu momenti kad sam bolestan od ljudi. Nemam nekih tajni, koje bih krio od bilo koga, ali mislim da nije lijepo druge opterećivati. Bolje se šaliti i smijati. U društvu kažemo - blejaža.
Čemu se uvijek obradujete?
- Hrani. Da se ne borim sa kilažom, stalno bih jeo i pio. Volio bih da doktori izmisle neki ventil, kuda bi mogli da izbacujemo hranu, čim se najedemo.
Da li za nečim žalite?
- Žao mi je što nijesam nikada gledao Majkla Džeksona. Mislim da je pomjerio granice u muzici. Ostale velikane sam nekako pohvatao, što u regionu, što dalje...
Bez čega ne možete?
- Bez Bodina.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Prije par dana u saobraćaju.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Kad čujem da se ispunjavaju želje, obično se sjetim pjesme od Indexa "Da sam ja netko". Ne znam jesam li potrošio sve tri!? Ako nijesam, volio bih da zlatna ribica oduzme komunalcima u Nikšiću neke ogromne fenove koji ispuštaju zvuk motorne šege, a još im nijesam pronašao smisao, osim što cio centar grada bude u 7 ujutro.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Išao sam da berem masline u Grčku, bježeći od poziva u rat '90-tih. Bio redovan na "Trgu inteligencije" na Halkidikiju. Tada sam ukrao iz samoposluge... boreći se da preživim.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uhh. Plašilo bi me to saznanje. Vjerovatno ne bih mogao da se opuštim. A, trudio bih se da se ne razlikuju od prethodna tri.
Kako biste voljeli da umrete?
- Moj prijatelj Branko mi prije par dana reče da treba makar jednom dnevno pomisliti na smrt, da bi bolje poštovali život. A volio bih da to bude iznenada, u osmjehu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Comfortably Numb"
Priredila: A.POPOVIĆ
