Neposredno pred početak projekcije, publika u prepunoj Velikoj sali Crnogorskog narodnog pozorišta bila u prilici da pogleda upravo pomenutu instalaciju, djelo čija simbolika posebno dolazi do izražaja kada se zna da je u Parizu izloženo samo mjesec dana prije napada na "Šarli ebdo", a u Podgorici deset dana nakon posljednjeg terorističkog napada u glavnom gradu Francuske.
- S jedne strane imate svijet koji napreduje, koji se mijenja, u kome živimo jednu ideju progresa, a s druge strane imate praktično kulturu smrti i razaranja, ubijanje. Spoj ta dva suprotstavljena elementa, odnosno karaktera u ljudskom biću: jedan koji želi, prirodno, koja stvara, a simbolizuje ga klavir - kao instrument za kreaciju; i, s druge strane, puška kao oružje koja simbolizuje taj nagon za uništenjem - stoje u apsolutnom jedinstvu - precizira on u izjavi za Portal Analitika.
Popović podsjeća da mu je scenarista i reditelj filma Danilo Marunović u ovom dokumentarcu namijenio posebnu ulogu - da glumi samoga sebe.
- Gledajući sebe, zapravo vidim koliko je ono čime se bavim i tajna meni samome. Ima puno elemenata koji mi pokazuju i dokazuju da je umjetničko djelo uvijek izvan njegovoga racionalnoga domašaja. To je ta tajna ljepota umjetnosti! Jer, koliko god mislite da ste jednu temu na neki način dosegnuli i artikulirali, zaokružili, kada je pogledate poslije određenog vremena - vidite da možete unutar nje opet nastaviti raditi. I zapravo to pokazuje da je svaka tema umjetnički vječna, univerzalna, i da uvijek predstavlja inspirativno izvorište za nove priloge.
Duboko svjestan svega što ga okružuje i, prije svega, svojih mogućnosti, Popović nas, na neki način, upozorava da umjetnost nema moć da promijeni svijet.
- Svaki umjetnik je, zapravo, kako se to kaže - "dijete" svoga vremena i ono reflektira ono što čini karakter toga vremena. Umjetnik je, naravno, svjesno biće, reaguje na ono što se događa. Te događaje i takav svijet transponuje u svoju umjetnost. A umjetnost - iako je Dostojevski govorio da će "ljepota spasiti svijet" - na žalost to neće uspjeti, niti to može. Ali može taj svijet pokazati kakav jeste. I može imati neku nadu i želju da se ljudsko biće kroz umjetnost može oplemeniti i, na neki način, taj svijet učiniti boljim - optimistično zaključuje naš sagovonik.
Danilo Marunović, scenarista i reditelj "Preludijuma za snajper", koji je snimljen u produkciji InfoBiro Montenegra, a u okviru projekta ArTVision čiju realizaciju u Crnoj Gori sprovodi Ministarstvo kulture, predstavio je sinoć publici i autorski tim koji stoji iza višegodišnjeg posla. To su producent Lazar Mišurović, direktor fotografije Vladimir Vučinić, dizajner zvuka Slobodan Stanišić, grafički dizajner Nikola Radonjić i montažer Nemanja Bečanović.- Ono glavno što smo moje kolege i ja htjeli da prikažemo u ovom filmu jeste da Dimitrija njegov osjećaj za empatiju čini jednim od najznačajnijih umjetnika s ovih prostora. To "šesto čulo" koje ima - to osjećanje da svu tuđu patnju, svu tragediju osjeća na sebi i kroz sebe, i da je to neka njegova hrana da stvara vrhunsku umjetnost - nešto je na što sam ovim filmom htio da sugerišem svima vama, upravo u ovom vremenu kada je zločin opšte mjesto, kada su užasne vijesti svakog dana nešto što nam postaje sasvim normalno, i kada polako gubimo tu oštricu da brinemo o nekom ko je u našoj neposrednoj blizini - rekao je Marunović.
U želji da auditorijumu još više približi potrebu savremenog društva za empatijom, i ljudsku bliskost koja i dalje može da nas poveže, sugerisao je da se isključe svjetla u sali.
- Da probamo u potpunoj tišini, u potpunom mraku, da se sjetimo koliko je teško ljudima koji su izgubili svoje najbliže u terorističkim napadima u Parizu, u vjerovatnom terorističkom napadu - padu ruskog aviona, i svim onim ljudima koji su zbog iluzija, pogrešnih politika, religijske ostrašćenosti izgubili ono što im je najvažnije u životu. To je ono što nam Popović sugeriše. Hajde da u potpunom mraku, onoliko koliko svako od nas individualno može, da probamo da saosjećamo sa njima. Baš kao što to Popović radi - rekao je Marunović, prepuštajući publiku jednominutnom odsustvu svjetla i zvuka.
Podsjećamo, film je prvi put pred odabranom publikom prikazan početkom septembra u okviru specijalnog programa koji je ArTVision priredio tokom Filmskog festivala u Veneciji.
K.J.
