Slobodarska crnogorska duga tradicija ovjenčana je Trinaestojulskim ustankom, za koji svijet ima puno poštovanje i koji je temelj naše državnosti. Kako sa istorijske distance od sedam i po decenija izgleda Vaša ocjena tog velikog datuma crnogorske istorije?
— Trinaestojulski ustanak 1941. je jedan od najznačajnijih i najveličanstvenijih događaja u crnogorskoj istoriji. On je istovremeno i važan događaj svjetske istorije, kao prvi opštenarodni ustanak protiv fašizma u porobljenoj Evropi. Nakon 70 godina vrijeme je samo potvrdilo i potvrđuje njegovu vrijednost. Vremenom se upotpunjuje važnost Trinaestojulskog ustanka, koji dobija jednu novu simboliku. Pored političke i vojne, sve više se ističe i njegova etička i civilizacijska dimenzija. To jeste bio ustanak protiv fašističkog okupatora, ali istovremeno i izraz istorijski prepoznatljive moralne tradicije koja je uzdigla herojsku Crnu Goru, i učinila je poznatom u svijetu. Na takvoj simbolici 13. jula utemeljena je i ideja obnove crnogorske državnosti. Istovremeno, i ideja demokratske, građanske, moderne Crne Gore, države skladnog suživota različitosti.
Crna Gora je danas u regionu prepoznata između ostalog i po tome što njene zvanične institucije, i šira javnost, uvažavaju tekovine 13. jula i cjelokupno nasljeđe antifašističke borbe. Po tome kolika se pažnja poklanja afirmaciji ovog razdoblja naše istorije XX vijeka. Rekao bih da nijedna zemlja u regionu, ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, ne pokazuje toliki stepen poštovanja tradicije antifašističke borbe, niti je ona tako nesporna i postojana kao u Crnoj Gori. Naša zemlja je mnogo dala antifašističkom pokretu, ali je i mnogo dobila u socijalističkoj Jugoslaviji koju je taj pokret stvorio. Obnovila je svoje državno i nacionalno ime i obezbijedila ravnopravnu poziciju u novoj državi. U toj etapi intenziviran je njen ekonomski i ukupan društveni razvoj.
Kraj minulog i početak novog vijeka stvorio je novo stanje na Balkanskim i Evropskim prostorima. Crna Gora na toj novoj demokratskoj karti polako zauzima svoje pravo mjesto.
Borci i antifašisti imaju zahvalnost za u posljednje vrijeme pojačanu brigu o obnovi spomenika Revolucije. Međutim, zabrinuti su za pitanja koja se dosta sporo rješavaju, posebno pitanje socijalnog položaja određenih kategorija društva, tu su i nedovoljno jasne privatizacije, pa teško rješivo pitanje crkve, te nepoštovanje državnih simbola.
— Kao što je Crna Gora bila velika u stvaranju socijalističke Jugoslavije kroz Narodnooslobodilačku borbu, i poslijeratnu obnovu, isto tako ostala je velika i u vremenu njenog krvavog raspada potkraj prošlog vijeka. U toj prvoj etapi istakla se junaštvom, a u drugoj očuvanim mirom i multietničkim skladom. I jedno i drugo za ponos današnjim i generacijama koje dolaze.
Problemi o kojima govorite ne mogu se posmatrati izolovano u Crnoj Gori u odnosu na događaje u našem okruženju 90-tih godina, na sve što se dešavalo na razmeđi vjekova. Ne zaboravimo da je Crna Gora bila jedna od najnerazvijenijih republika bivše Jugoslavije. Ustvari, mnogi problemi postoje odavno, kao rezultat vjekovnog zaostajanja i državne negacije Crne Gore 1918. I višedecenijskog ili slobodno možemo reći vjekovnog negatorskog odnosa prema crnogorskoj državnoj tradiciji. Pobjeda na referendumu 21. maja 2006. omogućila nam je političke i institucionalne pretpostavke da se posvetimo izgradnji identitetske svijesti i odnosa prema državi koji ima snažno uporište u našoj istorijskoj tradiciji. Time smo preuzeli i odgovornost za rješavanje brojnih problema, od kojih ste i vi neke pomenuli. Bez obzira što se možda moglo uraditi više i bolje, rezultati nijesu zanemarivi. Formirali smo nekoliko značajnih nacionalnih institucija. Dosta smo uradili na afirmaciji crnogorskog jezika. Preduzimamo ozbiljne reformske zahvate u osnovnom i srednjem obrazovanju. Podržali smo čitav niz organizacionih i drugih reformi na državnom univerzitetu, najvećih od njegovog osnivanja 1974. Sa državnog nivoa pružamo stalnu podršku svim djelatnostima u obrazovanju, nauci i kulturi, uključujući i sve što ima za cilj snaženje nacionalnog identiteta. Upravo je u toku i aktivnost Vlade na uređenju i osavremenjavanju položaja vjerskih zajednica kroz novu zakonsku infrastrukturu. Sve su to ozbiljni pomaci u procesu rješavanja problema koji opterećuju našu stvarnost. Nadamo se da će jačati i svijest građana kada je u pitanju njihov odnos prema svojoj državi, i odgovornost za njeno uređenje i razvoj po mjeri savremene evropske civilizacije.
Rekli smo da je na globalnoj sceni novi odnos snaga. Svoj evroatlantski put odredila je Crna Gora. Kako ocjenjujete u toj oblasti dosadašnje rezultate?— Da, događaji na globalnoj sceni se odvijaju filmskom brzinom. Živimo novo, digitalno doba. Procesi se ubrzavaju tako što u savremenom multicentričnom svijetu, bremenitom novim izazovima, dolazi do čestog pregrupisavanja na političkim i drugim interesnim osnovama. Crna Gora je obnovila svoju državnost prije svega zato da bi kormilo svoje budućnosti držala u svojim rukama. Zato se i opredijelila za integracije u EU i u evroatlantsku zajednicu. Vjerujem da neću pretjerati ako kažem da brzina uspjeha koje ostvaruje Crna Gora u svom razvoju, i u integracionim procesima, prati dinamiku promjena na globalnom nivou. To nije subjektivni doživljaj toga što mi radimo. Valorizacija i priznanja dolaze sa najrelevantnijih evropskih i svjetskih adresa. Crna Gora želi da postane dio vojno-političke alijanse, dio kluba najrazvijenijih demokratskih zemalja koji je prepoznat kao najkredibilnija adresa za davanje odgovora na savremene izazove. Mislim da zaista možemo biti ponosni na sve što smo do sada ostvarili na tom planu. Koristim priliku da zahvalim borcima i antifašistima koji su među prvima prepoznali značaj ostvarenja ovog državno-političkog strateškog cilja i za narod i za državu.
Crna Gora je deset vjekova slobodarska, uskoro će biti 10 godina od „nove nezavisnosti”. Kako ocjenjujete postignuto, kako vidite Crnu Goru danas i kratko njenu budućnost?
— Rekao bih da smo za ovu prvu deceniju nezavisnosti i ponovnog međunarodnog priznanja preskočili vjekove. Rezultati koje smo ostvarili i na unutrašnjem i na međunarodnom planu zaista su za respekt. Od jedne od najnerazvijenijih jugoslovenskih republika Crna Gora je danas prepoznata kao najrazvijenija država Zapadnog Balkana, pouzdan susjed, uspješna evropska priča i sidro stabilnosti regiona. To su ocjene koje dolaze od naših međunarodnih partnera. Crna Gora je danas zemlja koja gradi građansko društvo multietničke demokratije, društvo vladavine prava i efikasnih državnih institucija. Mi jesmo kroz vjekove bili država, ali je sve ovo o čemu govorimo moderna državna evropska arhitektura čiju konstrukciju po prvi put postavljamo u našoj zemlji. Rezultati koje smo ostvarili u procesu evropske integracije, i na putu do punopravnog članstva u NATO, najbolje potvrđuju ispravnost našeg strateškog kursa državne politike savremene Crne Gore. Naša zemlja je ne samo lider u regionu, već i jedina u pregovaračkom procesu sa EU, koja je za kratko vrijeme otvorila 20 pregovaračkih poglavlja, s realnim izgledima da već u narednoj godini otpočne proces njihovog zatvaranja, uz istovremeno otvaranje preostalih. Približavamo se datumu održavanja Ministarskog sastanka NATO početkom decembra, sa kojeg očekujemo pozivnicu za punopravno članstvo. Ukoliko odluka bude pozitivna, biće to po prvi put u novijoj istoriji NATO da poziv bude upućen samo jednoj zemlji. I prvi put sa ministarskog nivoa. Naravno, imamo još obaveza u neposrednom periodu koji je pred nama, uz punu svijest da se reformski proces mora nastaviti i nakon poziva, i punopravnog članstva u Alijansi. Ali ovi detalji koje sam naveo vjerujem najrečitije simbolizuju uspjehe koje Crna Gora niže krajem prve decenije državne nezavisnosti u ovom vijeku.
Razgovarao,
Dragan Mitov ĐUROVIĆ
