Mana demokratije je u činjenici da različita mišljenja, izgovorena na glas, od strane neodgovornih ljudi, izazivaju sukobe; izazivaju rat! Ironija demokratije je u korijenu same riječi: demos-narod, a upravo je stradanje tog istog demos-a, vrlo često direktna posljedica svih mogućnosti koje demokratija pruža.
Nije mudro u životu zauzeti čvrst stav na određenu temu, ukoliko niste sebi dozvolili da čujete argumente za i protiv. Još manje je mudro ne saslušati takve argumente, ako se bavite državnom politikom ili je možda čak i vodite. Samim tim, Vi odgovarate za sudbinu svih građana jedne zemlje. Moja odgovornost za javno iznešen stav, nije toliko značajna, ali ipak jeste dovoljna da se ne usudim glasno da podržim niti osporim određeno pitanje bez prethodnog analiziranja za i kontra argumentacije.
Prethodna godina za Crnu Goru bila je, možemo slobodno reći, 'godina tribina' i to tribina ZA i PROTIV pristupanja naše zemlje NATO savezu. Određen broj ljudi posjetio je one tribine čiji su govornici bili mahom ambasadori, članovi Vlade Crne Gore, sportisti, umjetnici, istaknute persone NVO sektora, a koji su vrlo direktno i jasno promovisali benefite koje bi Crna Gora ostvarila po ulasku u navedenu Alijansu.
Druga grupa ljudi posjećivala je one tribine čiji su govornici opozicioni političari i takođe istaknuti pripadnici NVO sektora, a koji su jednako direktno i glasno navodili sve eventualne štete koje bi naša zemlja pretrpjela u slučaju da zaista pristupi Sjeverno-atlantskoj alijansi. U permanentnoj 'koridi tribina', većina je zaboravila da nema potrebe da bira kojoj od njih će prisustvovati i umjesto da odaberu ljepotu demokratije, oni su odabrali njenu ironiju.
Kao neko ko je uzeo vrlo aktivno učešće na obje vrste tribina i sebi dozvolio da čuje i, što je možda važnije, razumije, svoje sagovornike, dajem sebi za pravo da formiram stav o najvažnijem pitanju sa kojim se Crna Gora suočila u poslijednjih nekoliko godina. Često čujemo u javnosti da bi za Crnu Goru i njen narod bilo idealno da se o ovom pitanju izjasnimo na referendumu, ali ono što zagovornici takve ideje zaboravljaju je da se narod već izjasnio odabirom svojih predstavnika u Skupštini Crne Gore koji, samim tim, raspolažu vjerodostojnim mandatom da za narod i u ime naroda odlučuju o ključnim državnim pitanjima.
Kao institucija koja se vremenom iskristalisala kao krovna, a koja promoviše neutralnost Crne Gore, svakako je Pokret za neutralnost. Ono što navedeni Pokret permanentno potencira je definisanje NATO saveza kao 'vojno-interesne grupacije' i definisanje neutralnih zemalja sigurnijim od terorizma, u odnosu na one zemlje koje su članice. Na jednoj od tribina u organizaciji Pokreta za neutralnost, kojoj sam i sama prisustvovala, uzet je za primjer slučaj tragično stradalog hrvatskog državljanina od strane terorista, samo zato što, kako su govornici o ukviru tribine naveli, dolazi iz zemlje koja je članica NATO saveza.
Ova konstatacija ima svoje uporište u istini, samim tim što je njegovo ubistvo bila direktna poruka Alijansi. Ali sa druge strane, zapitajmo se da li teroristi uopšte pitaju svoje zarobljenike da li su zemlje njihovog porijekla NATO članice ili im naprosto presude. Ako ih i pitaju, onda je jedina razlika u tome što su ubistva onih zarobljenika čija je matična zemlja zaista članica Sjeverno-atlantske alijanse, prikazana javno! Terorizam je jedino i isključivo terorizam, a biti neutralan prema takvom vidu nasilja, nije odgovorna politika odgovornih zemalja. Odgovorna politika odgovornih zemalja je svjesna da terorizam ne bira žrtve i da samo zajedništvom i podrškom većih svjetskih sila, stvaramo siguran ambijent za buduća pokoljenja.
Najveći paradoks je što promoteri crnogorske neutralnosti, vrlo često (iako to ne priznaju javno) na svojim tribinama izjednačavaju NATO savez sa Sjedinjenim Američkim Državama, navodeći da je u pitanju najmoćnija svjetska sila, te da druge zemlje članice imaju jako malu mogućnost odlučivanja i da je upravo Amerika ta koja je uzrok brojnim svjetskim nedaćama.
Moje pitanje na takvu konstataciju je slijedeće: 'Ako prema SAD-u gajimo tako negativne emocije, zašto hrlimo da svoju djecu koju volimo iznad svega, šaljemo na školovanje u jednu takvu zemlju? Zašto smo spremni da ono što nam je najmilije, pošaljemo hiljadama kilometara daleko od nas, da bi ih baš ta zemlja osposobila i doškolovala za one životne uspjehe koji ih očekuju?' Pretpostavljam da bi odgovor promotera crnogorske neutralnosti na jedno ovakvo pitanje glasio: 'Nismo protiv sistema školstva SAD-a, koji je nesporno, najbolji u svijetu, već protiv spoljne politike koju sprovode.' Hajde da skinemo maske sa lica i da konačno priznamo da promoteri neutralnosti Crne Gore nisu ni protiv sistema školstva, ni protiv spoljne politike SAD-a, ni protiv NATO saveza, ni protiv našeg članstva u isti, već protiv Vlade Crne Gore!
Tek tada bi bili iskreni pred narodom, mada kažu da u politici iskrenost nije na cijeni. Ono što organizatori takozvanih 'anti-NATO' tribina takođe nerado priznaju je činjenica da te iste tribine vrlo često posluže kao platforma za različite opozicione lidere da još jednom ponove svoje političke aspiracije i politikantske izjave u susret nekim narednim izborima. Ono što takođe 'zaborave' da pomenu je da Pokret za neutralnost, baš i nije tako neutralan kada su u pitanju i drugi segmenti državne politike i da osnivač navedenog Pokreta, vrlo moguće uskoro može biti i osnivač jednog drugog pokreta-Crnogorskog pokreta otpora.
Očigledno da kampanja protiv pristupanja Crne Gore NATO savezu polako prestaje da bude anti-NATO, a prerasta u anti-državnu kampanju...
Sjeverno-atlantski savez odavno je prestao da bude isključivo vojna organizacija. Svaki pojedinac vremenom evoluira, pa tako i navedeni Savez. Danas, ovo je vojno-političko-ekonomska organizacija koju sačinjavaju brojne zemlje svijeta. Danas, ovo je siguran okvir za dalji razvoj i prosperitet Crne Gore kao zemlje koja godinama u nazad pokazuje tendenciju privlačenja stranih direktnih investicija u različitim granama privrede, počev od turizma, preko energetike, poljoprivrede, do saobraćajne infrastrukture. Danas, ovo je okvir za pospješivanje privlačenja tih istih investicija sa akcentom na razvijene zemlje Zapada.
Danas, NATO savez predstavlja sigurnu budućnost jedne zemlje koja je krvarila u svojoj istoriji i sama se izborila za svoj opstanak. Danas, ovaj savez garantuje Crnoj Gori da takvih borbi više neće biti i da naša zemlja dobija sigurne partnere za realizaciju svojih ključnih državnih interesa. Danas, NATO alijansa mojoj generaciji, garantuje sigurnu budućnost!
Autorka teksta je mr Tamara Vukašinović, asistentkinja na Fakultetu za menadžment Igalo
