Naslovnice domaće i jednog dijela regionalne štampe ispisivale su minulih skoro mjesec istoriju koja se nije desila, ali su je neki silno željeli. Jezik u medijima kao odraz stanja u društvu dodatno je uzburkao javni diskurs i sve je ličilo na odavno minule 90-te.
"Još uvijek je prisutan taj govor netolerancije, mržnje, koji je duboko usađen u naša društva balkanska tokom 90-tih, posebno u Jugoslaviji. Još uvijek su živi ljudi sa tim pretenzijama i to je ono što održava taj jezik", smatra istoričarka Latinka Perović.
Jezik 90-tih, kazano današnjim rječnikom i trendovima, zove se tabloidizacija. Ona nije samo medijski, već je trend kompletnog dijaloga u društvu.
"Upravo zbog te opšte relativizacije komunikacije, izgubila se odgovornost za izgovoreno. Opet oni koji izgovaraju takve netačne informacije su potpuno relaksirani zbog činjenice da, zbog obilja informacija kojima smo izloženi, javno mnjenje ima kratko pamćenje", kazala je Milica Kadić Aković.
Publicista Marinko Vorgić kaže da je zloduh odavno izašao iz boce. Iako je zakonski zagarantovana sloboda govora, nije i odgovornost. Ona se prepušta savjesti koja nerijetko izostane. Činjenice više, ko zna zašto, nijesu svetinja.
"Zato imate situaciju da ćete uvijek imati jednu vrstu selektivnosti, na stranu što se tu primjenjuju metodi koji su još neregularniji od selektivnosti. To su konstrukcija, izmišljanja činjenica. Čak i konstrukcija nije problematična, konstrukcija mora da se zasniva na nečemu, na nekom događaju koji predstavlja vijest. ali imate situaciju gdje bukvalno događaja nemate. Tih stvari skoro da nije bilo, da su se one pojavile kao događaj, koji se jednostavni nijesu desili nisu iskonstruisani, oni su potpuno izmišljeni", istakao je Vorgić.
Izostajanje odgovornosti i izmišljanje događaja upravo su razlog zbog kojeg novinar Senad Pećanin zamjera pojedinim crnogorskim nezavisnim medijima.
"Moram da kažem, ovo govorim nažalost sa velikom tugom, da sam izvještavanje Vijesti i Monitora o događajima u Podgorici shvatio kao kontinuitet onog novinarskog pisanja, izvještavanja iz 90-tih godina, po kojima su Dubrovčani sami palili gume, Sarajlile se samogranatirale, a u Podgorici su "mirni" demonstranti napali razularenu policiju. Nivo na koji su se spustile Vijesti jeste jedna replika, hodanje utabanim stazama one vrste novinarstva koju su svojim novinarskim profesionalnim etičkim nedjelima popločali u tim godinama najznačajniji beogradski mediji, kakvi su bili Politika, Ekspres, Večernje novosti, a da ne govorimo o elektronskim medijima iz Beograda", naglasio je Pećanin.
A koliko novinarstvo u kojem činjenice ne važe može biti kredibilno?
"Meni pada na pamet tu jedna stvar. U serioznijim vremenima, kada je sve to bilo regulisanije i pristojnije, postojala je u narodu izreka "Ko još vjeruje novinama?". Idem u jednu krajnost, što se kaže, izvlačeči iz folklora, iz tog nekog argoa, izreku koja je uvijek govorila da su novine pomalo sumnjive. Novine su tada bile pomalo sumnjive, ali ipak ne toliko. Danas imamo situaciju, to što kažete, da kredibilnost više ne postoji, novine su totalno sumnjive", ocijenio je Vorgić.
Nesumnjivo je nakon svega još jedno pitanje. Da li su tiraž bombastični i senzacionalistički naslovi i kreiranje virtuelne stvarnosti, a sve to samo zarad profita, važniji od etičkih i profesionalnih principa? To je pitanje koje intrigira i sagovornike Dnevnika TVCG.
Izvor i foto: rtcg.me
