Naše je da im vjerujemo i da istovremeno ne vjerujemo svojim očima i svojim ušima. To je moguće pod uslovom da se iza očiju i između ušiju nalazi mala količina sive mase popunjene enciklopedijskim pogrešnim znanjem. Kod najvećeg dijela njih lako je prepoznati tragove stare, prve i njihove jedine ljubavi.
Među njima se nalazi i jedan koji, po vlastitom priznanju i ničim izazvan, tvrdi da je on edan od 100 najpametnijih ljudi planete. Ostalih 99, po takvim kriterijumima i političkim aktivnostima, vjerovatno se nalaze u njegovom političkom okruženju. Dometi te pameti potvrđeni su i najavom da će protestima prisustvovati 400.000 ljudi.
Manipulacija
Njihova priča kreće se od manipulacije do manipulacije, tj. problem imaju samo u tome kako smisliti bolju prevaru.
Recimo, neki sebe predstavljaju kao osnivače i velike liberale iz 1990. godine. To je laž. Njih početkom '90-ih nije bilo u LSCG.
Današnje njihovo drugovanje sa DF-om govori da oni nijesu ni pripadali onom prvom, pravom veličanstvenom LSCG-u.
Bliži su oni Amflju, Džomkiju, Voju Š., Voju K., podšatorskoj srbadiji i prasićima na ražnju. Ideološki i suštinski ovome đe su sada. Možda su i bili liberali, ali srpski liberali Koste Čavoškog. Oni su u svakom slučaju elitne neznalice, vlastoljupci, materij aloljupci i borci protiv države Crne Gore. Svjesno ili nesvjesno, za Crnu Goru je svejedno.
Batinama ih ne treba prevaspitavati, već sankcionisati one koji su prekomjerno upotrijebili batinu. Još manje treba njima nasilnicima dozvoliti da batinaju Crnu Goru od semafora, izloga, televizija, zlatara i slično. U tom slučaju moraju računati na batine. Neko više, a neko manje od zasluženog. Važno je u tim uslovima da se prosjek ne prekorači. Demonstranti neka znaju da će morati podnijeti dio koji pripada njihovom rukovodstvu. Oni će se blagovremeno skloniti, kao i svaki put do sada. Nema ih ni da kao prvi ili posljednji bježe, a kamoli da prvi jurišaju kao što su rekli. Znamo neke i od prije 27 godina, a ovo je sada samo bijedna replika njih istih.
Loša opozicija
Ova Crna Gora danas mnogo je bolja od one koju oni zaslužuju. Ova vlast ima mnogo nedostataka, ali ovaj dio opozicije nema nijedan kvalitet. Ovakva opozicija ne omogućava nam ni da o manama ove vlasti pričamo. Oni koji bi sa ovom opozicijom bilo što politički radili gori su od nje. Ovakvi kakvi su, ne mogu pobijediti nikoga i to je dobro. Nije dobro što ne mogu pobijediti sami sebe. A pobijediti sebe je najteže. Oni osuđuju sve što je mimo njihove moći rasuđivanja. A ta moć im je mala. Ima tamo pojedinaca koji politički neće nikad umrijeti. Samo zato što nikada nijesu ni živjeli. Kad bi oni to znali.
Istina, prije 27 godina Crna Gora je dobila vlast zlo sa ulice i to svojom većinskom voljom. Njihovo ustoličenje bilo je neosporno dirigovano sa strane. Još plaćamo ceh te vlastite gluposti. I sad je uticaj sa strane vidljiv, ali srećom nije dominantan u Crnoj Gori. Zato ne želimo da nam se to ponovi. Zbog nas, zbog Crne Gore i svih onih koji dolaze poslije nas.
Nejaka sila
Oni su sad ubjedljiva manjina sa tendencijom daljeg pada. Pokušavaju nejakom silom grogi boksera da nadomjeste sve svoje slabosti. Zato je poučno podsjetiti ih na riječi nobelovca Iva Andrića: “Kad se nasilje pokaže kao nemoćno, nesposobno da riješi postavljeni zadatak, ono se okreće protiv nasilnika".
Kad oni ovoliko zla čine Crnoj Gori, zašto mi koji to prepoznajemo ne bismo smjeli to saopštiti. Oni koji su bili časni, a danas razumiju stvari i ćute, neka se malo zamisle nadsamima sobom i svojim ćutanjem. Neka ćutanjem ne poništavaju ono dobro što su nekad dali Crnoj Gori. Neka ne razmišljaju o tome što im Crna Gora nije dala, a trebalo je. Imalo bi puno onih koji bi po tom pitanju imali što da kažu. Neka razmišljaju što im Crna Gora nije uzela. A uzela bi im sve ako je uzmu ovi koji nose mrtvačke glave na majicama, kokarde na svojim kapama, a rade sve u skladu sa porukom "ćeraćemo se još".
Od njih je dovoljno da ne rade zlo i oni već rade dobro. A na tako nešto moraju biti obavezni, bez obzira kojim metodom će ih država obavezati. Sa njima po tom pitanju nema ni rasprave. Tada rizikujemo da nas okolina ne razlikuje od njih u dovoljnoj mjeri. Zaista, ima li što gore od rasprave sa neznalicama koje su odlučile da budu pametne?
Da se ne lažemo, da damo jasnu i jednostavnu političku dijagnozu nedavnih događaja, da našu realnost vidimo kao jedinu mogućnost, da razlikujemo ono što rješava probleme od onoga što ih stvara, da znamo da je lažno znanje najveće neznanje, da za razliku od neznanja, znanje ima granice itd. Uočimo zašto su nam jednu tamnu oktobarsku noć 2015. godine predstavnici DF pokušali učinjeti još tamnijom i produžiti joj trajanje na neograničeno vrijeme.
Oktobarski šatorski demonstanti u Crnoj Gori nasilničkim antidržavnim djelovanjem pokušali su sa oko sedam odsto zakonodavnog uticaja blokirati rad Skupštine Crne Gore te potom ucjenjivati i nasilno preuzimati vlast. Razlog za njihovu odluku te vrste je njihovo svakodnevno slabljenje u glasačkom tijelu Crne Gore, čemu bi prijem u NATO dao dodatni doprinos, kao i proslava jubileja desetogodišnjice crnogorske nezavisnosti, 21. maja 2016. godine. Oni konačno moraju shvatiti da polako nestaju sa političke scene, prevashodno zbog pogrešnog cilja.
Izvjesno, održavanje najavljenih protesta DF ne treba dozvoliti. Zbog Crne Gore, zbog svih nas, zbog demokratije, na kraju i zbog njih. Organizatorima treba poručiti: Acta est fabula (priča je gotova). Poslije izbora 2016. godine, ako nastave kao do sada, čeka ih Ad acta (u zaborav).
Policija izigravala glinene golubove
Najveća žrtva tih događaja vrijedna žaljenja je crnogorska policija, koja je, izigravajući glinene golubove pred najezdom prostačkog primitivizma, trpjela neviđenu torturu, čak i od smrtonosnog oružja Molotovljevih koktela. Da će se tako nešto događati, najavili su mnogi čelnici DF u pripremnim radnjama loše izvedenog pokušaja državnog udara. Danas pokušavaju da posljedice svojih zlodjela predstave slično kao i njihovi prethodnici prije 27 godina u već opjevanom slučaju poznatom kao ŽUTA GREDA. O ova dva događaja više se lažno pričalo nego o istinama o bitkama na Vučjem dolu ili Carevom lazu ili o prevari sa Podgoričkom skupštinom 1918. godine.
Ne smije se zaboraviti da je prekoračenje ovlašćenja nastalo kada je policija branila državne institucije Crne Gore, branila materijalna dobra ove države i branila vlastiti integritet i sl. Pa valjda se ne može izjednačiti neko ko brani kuću sa onim koji hoće da je ruši. Pritom je rušitelj u značajnoj manjini. To nije demokratija, već diktatura i tiranija manjine koja uz to nije na vlasti. Takođe, ne smije se zaboraviti da su neki poslanici DF, kao i dio demonstranata, pravili krivična i prekršajna djela, radeći ono što je policija branila i odbranila. Više nego nerealno je u uslovima šok bombi, suzavaca, kamenica, Molotovljevih koktela očekivati demokratsku raspravu u jutarnjim satima po ulicama Podgorice. Ono što se dogodilo u tim uslovima dogodilo bi se u svakoj državi Evrope jer ne postoji demokratije koja tako nešto podrazumijeva. U tim državama, po demonstrante bilo bi sigurno mnogo gore. Nasrtati kolima ili fizički na policiju upravo znači nasrtati na državu Crnu Goru.
Policiji treba zahvaliti i odati priznanje. Demonstrantima treba staviti do znanja da će u istim uslovima drugi put biti mnogo manje tolerancije. I još jedanput, svakako, za svako prekoračenje ovlašćenja, bilo koga odgovornost je neminovna.
Organizatori protesta moraju odgovarati za svoja nedjela
Oni koji iz navodno građanske opozicije ćute o ovim događajima pripremajući nemoralne političke trgovine iz sitnosopstveničkih interesa, u moralno-političkom smislu gori su od njih. Nijesu vrijedni pomena.
Neke nevladine organizacije nijesu definitivno samo antivladine, već sve više antidržavne. Isto važi i za neke navodno nezavisne medije i nezavisne intelektualce, koji su veoma zavisni od antidržavne politike. To što neki od njih ne razumiju politička događanja i što su pod uticajem nekih "mudraca", koji kao takvi traju već 27 godina, ne može im biti olakšavajuća okolnost.
Poslanici koji su se stavili na čelo antidržavnih nasilničkih demonstracija moraju biti procesuirani za svoja nedjela. Neka sada razmisli manji koalicioni partner iz vlasti da li je trebalo glasati za skidanje imuniteta jednom poslaniku koji se tajsonovski ponašao prije izvjesnog vremena i koga oni spasiše zakonske odgovornosti. Povlašćenih ne smije bitii. Nema tog imuniteta koji oslobađa odgovornosti bilo koga ko radi protiv Ustava i zakona države Crne Gore. Pogotovo je krajnje neodgovorno tako nešto raditi za sitnopartijske i sitnosopstveničke interese.
Autor
Ranko Đonović
bivši direktor i predsjednik LSCG, dugogodišnji poslanik u Skupštini Crne Gore
Izvor: Dnevne novine
