Na taj korak se odlučila jer je počela da gubi nadu da će ikada obući bijeli doktorski mantil, a novac joj je neophodan kako bi izdržavala sebe i bolesne roditelje.
- Više i ne znam broj konkursa Doma zdravlja u Sjenici i novopazarske bolnice na koje sam se prijavljivala. Posao su dobijali i oni koji su poslije mene završili, ali ja nikako da dođem na red. Da li je to zbog toga što nisam član niti jedne političke partije, niti imam uticajne roditelje, ne mogu reći - priča Jasmina, koja je Medicinski fakultet u Beogradu završila u roku 2010. godine.
Stažirala je pola godine u Kliničkom centru Srbije, a početkom 2011. odbranila je i državni ispit, nakon čega se vratila u rodni kraj.
- Sa puno entuzijazma sam se vratila u Sjenicu, željna da stečeno znanje iskoristim kako bih pomagala sugrađanima, ali sam sa svakim konkursom sve više bila razočarana. Čak su mi jednom prilikom u Domu zdravlja sugerisali da bi mi, umjesto što se ponovo prijavljujem, bilo bolje da nađem nekog situiranog muškarca i udajom riješim egzistencijalne probleme - s gorčinom priča Jasmina.
Pošto više nije mogla da čeka, počela je da traži bilo kakav posao, a našla ga je u lokalnoj pekari.
- Prije mog zaposlenja, živjeli smo od očeve penzije od 13.000 dinara, dok majka nema nikakvih primanja. Iako je Sjenica malo mjesto, reijtko ko zna da je osoba koja im svakodnevno prodaje hljeb i razna peciva - ljekarka.
- Nedavno je starijoj gospođi, šećernom bolesniku, pozlilo dok je pazarila u pekari. Pritrčala sam i pomogla joj, a svi su bili u čudu kada sam im rekla da sam doktor. Sada kada znaju, desi se da mi zatraže savjet ili se požale na zdravstvene tegobe koje ih muče. Nemam stetoskop i bijeli mantil, ali rado ih posavjetujem - kaže doktorka.(Blic)
