Nije reagovala ni na hindi, a u popodnevnim satima sastala se s jednom iranskom porodicom koja je pokušala s njom razgovarati na farsiju, ali ni na taj jezik nije odreagovala.
Danas bi je trebalo da je posjeti gospođa iz Pakistana, tradicionalna muslimanka i izvorna govornica urdua, kojoj bi se djevojčica mogla osjetiti bliskom jer bi izgledom mogla podsjetiti na žene iz njezina kraja, a doći će i govornik jezika paštu koji se govori u Afganistanu.
- Teško je biti siguran je li izostanak reakcije na te jezike poslejdica nerazumijevanja ili djetetove blokade. Ona se pri prvom kontaktu s osobama isključi, istrenirano se smješi i pristojno ponaša, ali ne reaguje. Stiče se utisak kao da je uvježbana - kaže Jasna Ćurković Kelava, direktorka Dečijeg doma Zagreb u kojem djevojčica živi posljednjih mjesec dana.
Podsetimo, djevojčica, za koju stručnjaci pretpostavljaju da je u dobi između dvije i tri godine, pronađena je početkom oktobra u Velikoj Gorici, u vrijeme kad su prve izbjeglice stigle do Zagreba.
Djevojčicu je zbrinuo sistem Socijalne zaštite a pokrenut je i postupak utvrđivanja njenog identiteta kao i potraga za njenom porodicom.
Do današnjeg dana ni Crveni krst, ni UNHCR, ni ministarstva unutrašnjih i spoljnih poslova nisu pronašli nikakav trag da je iko igdje traži.
Angažovane su osobe koje govore romski, turski i arapski, ali djevojčica nije reagovala na te jezike. Jedinu reakciju pokazala je na izgled i govor 16-godišnjeg dječaka Karima, pakistanskog porijekla, koji je većinu života proveo u Pakistanu.
Iako nije ništa govorila, razveselila se kada ga je vidjela, a klimanjem i odmahivanjem glave odgovarala je na njegova pitanja. Dječak je govorio urdu.
- Djevojčica je jako mala, brzo uči hrvatski jezik i, u skladu sa svojom dobi, mogla bi vrlo brzo zaboraviti i svoj jezik i poreklo. Jako nam je važno da se to ne dogodi - kaže Sporiš.
