1.Čitanje sastava na poleđini tegle meda prvi je korak koji pomaže u izboru kvalitetnog čistog meda koji u sebi ne sadrži aditive. Prizvođači naime moraju naznačiti sastav meda i njegov procenat u količini.
2. Prirodni med nije lijepljiv, testiranje je moguće ukoliko malo meda protrljate između prstiju, koža bi trebalo da upije pravi med. Ukoliko masa trljanjem postaje lijepljiva, znači da takav med sadrži šećer ili vještačke zaslađivače.
3. Nekoliko kašičica meda stavite u posudu i potom ga zagrijte na visokoj temperaturi u mikrotalasnoj pećnici. Pravi med će se karamelizirati, dok će lažni postati pjenast i prepun mjehurića.
4. Nekoliko kapi meda na papirnom ubrusu takođe otkriva čistoću sastava. Naime, ukoliko med nakon nekog vremena ne probija papir znači da je čist. U protivnom onaj koji sadrži vodu u svom sastavu probiće papir nakon samo nekoliko sekundi.
5. Trik kojim se pčele služe u odbrani od nepoželjnih gostiju u svojoj košnici, kao što su mravi, siguran je test na ispravnost meda. Stoga, jednostavno malo meda treba staviti u blizini mrava, a ukoliko je prirodan mravi će ga zaobići.
6. Voda pomiješana sa čistim medom najlakši je indikator sastava meda. Naime, čist med će se u vodi zgrudati i pasti na dno čaše, dok će lažni početi da se otapa.
7. Bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika uzrokuje čisti prirodni med, dok lažni nema takav učinak na nepce.
8. Med namažite na krišku hljeba. Ako je med pravi postaće čvrst na površini hljeba, a ako nije navlažiće površinu, naravno zbog količine vode u svom sastavu.
9. Pomiješajte malo meda sa žumancetom. Ako je med čist, kada umutite žumance, izgledaće kao da je kuvan.
10. Čisti med se s vremenom kristalizira, lažni i nakon podužeg pohranjivanja zadržava tekući sastav poput sirupa.
Izvor: rs.n1info.com
