Komentarišući polemiku nastalu povodom izjave predsednika SANU Vladimira Kostića da je "Srbija izgubila Kosovo", on je kazao:
- Kada pričamo o gospodinu Kostiću, o zajedničkim polemikama, to je i strah da je jedna priča - začeta 1945. (zabranom povratka na Kosovo za 100.000 Srba i Crnogoraca), što je promijenilo demografsku sliku - na svom kraju. Zauvijek. Posljedica je današnja situacija. Ne zavidim premijeru Vučiću na trenucima velikih poniženja, ali svaki loš razgovor je bolji od dobrog rata, i to naša vlada mora imati na pameti. Srbija ne smije nikada više ratovati, jer bi joj se moglo desiti da joj to bude poslednji rat. I vratili bismo se na onu priču o nestašici crnog platna u prodavnicama - upozorava Dušan Kovačević.
U vezi s težnjom da Kosovo ne bude primljeno u UNESCO, Dušan Kovačević ističe da je Vladimir Kostić, kao predsjednik SANU, na više od 50 adresa akademija nauka u svijetu uputio pismo u kojem govori šta znači prijem Kosova i šta će se desiti ako do tog prijema dođe. Manastiri i kulturna baština bili bi, navodi Kovačević, pripisani državi koja je zapravo nastala u ratu, otimačinom. Međutim, Kovačević u razgovoru za Blic priča i o jednom svom nedavnom događaju s Kosova.
- Prije tri mjeseca svojim kolima s beogradskim tablicama putovao sam uzduž i poprijeko Kosova... Putujući Kosovom, nisam imao nijednu neprijatnost. Šta to govori? To govori da sam tretiran kao bilo koji drugi stranac. Pošto na Kosovu, kao ni u Srbiji, putevi nisu obilježeni, na dva mjesta sam se zaustavio i pitao kuda da idem za Gračanicu. Ljubazno su me uputili. Vozio sam autoputem koji ide od Prištine za Tiranu, dobar autoput. To je autoput jedne države. Tačka - završava Kovačević.
Izvor: Blic.rs
