Izgleda da su sva moguća prirodna tumačenja ove pojave malo vjerovatna, pa se otvara mogućnost, koliko god malena, da smo ovog puta zaista snimili neku kreaciju visoko inteligentne, tehnološki napredne vanzemaljske civilizacije.
Naime, signal je otkrio svemirski teleskop "Kepler", lansiran 2009. godine s misijom da pronalazi vanzemaljske planete na osnovu pada u snazi zračenja zvijezda tokom tranzita njihovih planeta - prolaska planete između matične zvijezde i posmatrača. Tokom njega planeta će prekriti djelić površine zvijezde pa će se njezin sjaj malo smanjiti. Ovakvi tranziti događaju se u pravilnim intervalima, kako planeta obilazi oko svoje zvijezde. "Kepler" uvijek prati više tranzita kako bi potvrdio otkriće planeta. Na taj način do sada je otkrio čak 1.013 egzoplaneta. Mjerenjem trajanja tranzita određuje se orbita planeta, a mjerenjem pada u sjaju njegova veličina. Pad sjaja redovno je vrlo mali, obično se upoređuju s prelaskom mušice ispred farova automobila, jer čak i ogromne planete poput Jupitera, kada sistem gledamo iz velike daljine, zaklanjaju izuzetno mali dio površine zvijezda. Ali, u slučaju KIC 8462852 signal nije ni pravilan, ni slab - naprotiv! Pad u sjaju zvijezde povremeno doseže čak 20 odsto.
Naučnici su prvo vrlo brižno isključili sve moguće greške u instrumentima i najlakše, najlogičnije odgovore - poput prstenova prašine kakvi se obično nalaze oko zvijezda u nastanku (KIC 8462852 je starija zvijezda). Na osnovu posmatranja predstavili su nekoliko mogućih prirodnih objašnjenja.Prema prvom, u mladom, još haotičnom sistemu došlo je do sudara dvije planete koji je stvorio ogroman oblak materijala. Vjerovatnoća da će teleskop naletjeti na tako rijedak događaj nije velika, ali takva se slučajnost se ne može isključiti. Glavni problem ovog rješenja je taj što bi nastali materijal, obasjan svjetlom zvijezde, trebalo da pretvara dio vidljivog svjetla u infracrveno, odnosno u toplotu. To znači da bi zračenje u tom dijelu spektra trebalo da bude pojačano, a podaci pokazuju da to nije slučaj.
Prema drugom rješenju, u sistemu zvijezde došlo je do velikog raspada kometa i njegovih djelova, u kojem je nastala velika količina prašine koja je prekrila pogled na KIC 8462852. I u ovom slučaju infracrveno zračenje trebalo bi da se pojača, ali ne toliko kao u sudaru planeta. Ovo tumačenje logičnije je od prvog iz još jednog razloga. Naime, na udaljenosti od hiljadu astronomskih jedinica (1.000 udaljenosti između Sunca i Zemlje) od KIC 8462852 nalazi se "crveni patuljak". On je prilikom svog prolaska kraj KIC 8462852 ili obilaska oko nje (niko ne zna da li patuljak prolazi ili obilazi) mogao da uznemiri komete kakvi se u Sunčevom sistemu nalaze na njegovu vanjskom dijelu, u udaljenom Oortovom oblaku. Ali, prema mišljenju naučnika, i ovaj scenario je malo "nategnut".
Jedno od mogućih rješenja jeste da u mladom sistemu KIC 8462852 postoji više planeta s diskovima, koji ponekad u odnosu na nas znaju da se izravnaju i u takvom položaju zasjene zvijezdu. Ti intervali mogu da budu nepravilni zbog raziličitih vremena obilaska planeta. Budući da ni jedno od pretpostavljenih prirodnih rješenja nije naročito uobičajeno i niti vjerovatno, neki stručnjaci su kao jedno od mogućih predložili - postojanje vanzemaljskih megastruktura u sistemu KIC 8462852. Naime, tehnološki napredna civilizacija mogla je u orbiti matične zvijezde da postaviti neke stanice, teleskope ili milione golemih solarnih ploča koje bi prikupljale ogromne količine čiste energije i slale ih na planetu na kojoj žive. Takve strukture različitih dimenzija mogle bi da se kreću različitim brzinama i smjerovima pa bi ih u nekim trenucima na okupu bilo više, a u drugima manje. Pad u jačini sjaja matične zvijezde stoga bi bio i dosta velik i nepravilan - baš kao nepravilno svjetlucanje KIC 8462852.
Naravno, naučnici su i dalje rezervisani u svom oduševljenju, jer se ovakvim fenomenima uvijek pristupa "naučno-konzervativno"', po principu tzv. Okamove oštrice. To znači da se prvo pretpostavljaju prirodna rješenja, koja su nam možda promakla ili su nam još nepoznata. A čak i takva su uglavnom mnogo vjerovatnija od susreta s naprednim vanzemaljcima.
Ipak, i mala mogućnost da bi u sistemu KIC 8462852 mogla da postoji vanzemaljska megastruktura bila je dovoljna da organizacija Search for Extraterrestrial Intelligence (SETI) prema njemu okrene cijelu četu satelita posmatračnice Allen Telescope Array (ATA) u Kaliforniji. Jer, za očekivati je da bi nam vanzemaljci, ako se odluče za komunikaciju, pošalju signal u rasponu od jednog do 10 gigaherca, budući da elektromagnetni talasi iz njega u svemiru nailaze na najmanje prepreka.
Dakle, vjerojatno nije nađena inteligentna, napredna vanzemaljska civilizacija, već je riječ o nekoj prirodnoj pojavi. Međutim, prema tezi iz poznatog Fermijevog paradoksa ne bi trebalo da nas začuditi ako naiđemo na njih. Naprotiv, trebalo bi da ih očekujemo, jer su imali desetine i stotine miliona godina da se razviju prije nas, dosegnu nezamisliv tehnološki nivoi eventualno se rašire po galaksiji.
Izvor i foto: Tportal.hr
