RAZOTKRIVANJE - Vanja KOVAČEVIĆ: Čovjek bez tajne ne vrijedi ništa

Publicista, selektor književnih manifestacija i novinar TVCG, Vanja Kovačević, rođen je u Podgorici 1973. godine, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Godine 1991. upisuje studije filosofije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, kada počinje da se bavi i novinarstvom. Tokom studija radio je u nekoliko časopisa i u dnevnim novinama (Index, Trend, Pobjeda...) i na Radiju Crne Gore.

Par godina nakon osnivanja dnevnih novina Vijesti , 1999. počinje u njima da objavljuje tekstove iz oblasti savremene filosofije. Kao saradnik objavljuje tekstove mahom vezane za probleme postmoderne i teme koje su glavna preokupacija savremene istorije filosofije.

Potom, nakon završetka osnovnih studija, Vanja upisuje postdiplomske studije na Filosofskom fakultetu u Beogradu, a zatim i na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti - Odsjek za pozorište, u klasi prof. Svetozara Rapajića.

Član je redakcije za kulturu u TVCG od 1999. godine. Koautor je scenarija za dugometražni dokumentarnin film o Kraljevskom pozorištu "Zetski dom", nagrađen na konkursu Ministarstva kulture Crne Gore, zatim dokumentarnog filma o istoriji Filmskog festivala Herceg Novi, te većeg broja mini-scenarija, eseja, književnih kritika.

Tokom posljednjih petnaest godina govorio je i pisao tekstove, predgovore, pogovore o većini recentnih i relevantnih književnih autora na prostoru nekadađnje SFRJ, među kojima su Svetislav Basara, Miljenko Jergović, Teofil Pančić, Dragan Jovanović Danilov, Faruk Šehić, Ljubica Arsić, Mirjana Bobić Mojsilović, Momir Marković, Mile Stojić, Obrad Nenezić, Svetozar Tozo Perazić, Senad Karađuzović, Olja Savičević, Mihailo Pantić, Filip David...

Što Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?

- Nedostaje mi mnogo toga. Nedostaje mi djetinjstvo, bezbrižnost, prijatelji onakvi kakvi su nekada bili, igre koje smo igrali, način na koji smo razmisljali, rasterećenost od svakodnevnih briga. Briga drugih za mene (ne radi se o sebičluku i egocentričnosti, već potrebi da te neko sasluša kad ti je to zaista potrebno, čega je danas sve manje). Mnogo lijepih stvari koje su činile djetinjstvo mi nedostaju.

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Osim iskustva koje sam sticao i spoznaje da ima različitih ljudi, dobrih, loših, nemarnih, brižnih, najviše volim prijateljstva koja su mi se desila. Prvo na studijama, a potom na poslu i pri različitim susretima. I pored činjenice što, kako to neko voli da kaže, živimo u "vučjim i nesrećnim vremenima", ipak mislim da svijet još uvijek pokreće, ili makar jedan njegov dio - ljubav. Da ne moramo baš sve da svedemo na osnovni postulat Hobsove političke teorije - da je čovjek čovjeku vuk. Naviše volim  što je to odrastanje potvrdilo da na svijetu, ipak, ima dobrih ljudi. Da se oni nalaze u vašem okruženju, i da ćete ih pronaći samo ako se potrudite.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

- Ne znam. Nikad nijesam pretjerano razmišljao o tome. Ne pripadam ljudima koji se stalno osvrću i sa žaljenjem govore "mogao sam ovo, ili mogao sam ono". Uostalom, život nije ono što planiraš, već ono što ti se događa i mislim da u takvim trenucima treba čovjek da razmišlja o svojim talentima, a ne naknadno da žali kako se nije ostvario.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Bojim se da bi me nabrajanje svih odvelo predaleko. Ne razmišljam tako, već gledam, kad uvidim da nijesam dobro postupio, da to popravim, da se izvinim. Po prirodi nijesam ishitren, i žao mi je što ponekad istog momenta ne uzvratim. Brk u brk - kako Crnogorci vole da kažu. Ipak više volim da sedam puta premjerim, pa tek onda jednom da presiječem. Jedna od mojih gorih osobina je tvrdoglavost, koja se katkad, srećom - ne prečesto, pretvara u inat. Trudim se da to ispravljam.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Iskrenost. I naravno, ljubav. Kad to prepoznam, kad sretnem takve ljude, mnogo me obraduju.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Iako pripadam ljudima koji se ne okreću za sobom i žale za propuštenim, možda bi to bio "Amarkord". Ne zbog podsjećanja, koliko zbog topline koju sobom nosi ta priča. Što se tiče lika koji bi glumio mene, ne znam. Bilo bi mi drago samo da bude drugačiji od mene.

Kako biste nekome, u pet riječi, preko telefona, opisali sebe?

- Tvrdoglav - četiri puta. Petu riječ neka izabere sagovornik.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Najčešće blaga, ali povremeno, ponekad iz potpuno nepoznatih razloga, ljuta i opora, koja iznenada i bez najave zastaje u grlu.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Kao što je Klark Kent mogao pogledom da ispravlja čelik, ja bih volio da mogu ispraviti stvari za koje mislim da nijesam dobro uradio. Iako je strip imao važnu ulogu u formiranju mog pogleda na svijet, nikad mi super-junaci nijesu bili u prvom planu. Uvijek sam više volio neke druge - Kena Perkera, Korta Maltezea... one koji su imali unutrašnje moći. I takvu snagu.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili za jedan dan?

- Sa Danteom. Da bih upoznao Vergilija i napravio sve one stvari koje je on učinio zbog Beatriče.

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Svako poslijepodne kad nijesam na poslu provodim u šetnji sa osobama koje volim. Pogotovo zadnje dvije godine.

Koja pjesama Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- Ima ih puno, ali recimo da je to "Manifiesto" Pedra Aznara.

Koja knjiga/predstava/film je u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Taborijeva "Istorija ljudske gluposti". A što se tiče filmova - "La migliora oferta" i, naravno, svi filmovi Darena Aronofskog.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Na mnogo mjesta na koja nijesam bio. Ipak, mislim da su najplodnija putovanja po najbeskrajnijem od svih prostora - po nama samima. Jer, kako reče jedan pjesnik - "nigde toliko ljudi, kao u jednom čoveku".

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Voz. Kao student, tokom ratnih devedestih, putovao sam nekoliko puta njime na duže relacije. To su bile prave traume.

DA TI KAŽEM

Kome sve ispričate?

- Nikome. Čovjek bez tajne ne vrijedi ništa.

Čemu se uvijek obradujete?

- Dragim ljudima. I iskrenom smijehu iza kojega stoji radost.

Da li za nečim žalite?

- Žao mi je što neću moći da pročitam i saznam sve što me interesuje.

Bez čega ne možete?

- Bez knjiga, prijatelja. I ljubavi. Makar mislim tako.

Za što se se posljednji put izvinili?

- Ne znam. Kako postajem stariji, uviđam koliko smo malo na ovom svijetu, i kako su prijateljstva i ljubavi važna stvar, pa mi nije problem da se izvinim i za sitnicu, kad nijesam u pravu. Mislim da to treba da činimo uvijek kad pogriješimo. Jer, kako kažu, nijesam Bog pa da ne pogriješim. A nijesam ni Đavo, pa da se ne pokajem.

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- U čovjekovoj prirodi je da stalno nešto želi. Plašim se da bi nakon te tri uslijedile još tri, pa još tri. Zato mislim da je bolje da želimo ono što sami možemo da ostvarimo. Želje koje su u domenu naših mogućnosti.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Ne znam. Možda što sam oprostio ljudima koji možda nijesu zaslužili. Najteže, a istovremeno i najbolje, najljepše.

Kad bi saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Sa ljudima koje volim. Posvećujući im se do kraja.

Kako biste voljeli da umrete?

- Prirodnom smrću. U dobokoj starosti. I naravno spokojan. A ko ne bi?

Koji bi bio Vaš epitaf?

- "Znaš šta ću ti učiniti? Pokvariću ti igračku koja se zove bol, samo ako se budeš odvažio. Ne lažem te: ja izmišljam stvari koje postoje, a nisi ih našao, jer nisi ih ni tražio. Upamti, stvarnost je stvarnija ako joj dodaš malo nestvarnog".

Priredila: A.POPOVIĆ