Stiješnjen između poslovnih zgrada Kabukičoa, čuvene četvrti u Tokiju posvećene zabavi, Golden Gai predstavlja lavirint uskih ulica ispunjenih tijesno smještenim barovima. U pitanju je mračan, misteriozan svijet koji oživljava tek nakon zalaska sunca.
Opčinjeni obiljem znakova, spletom žica i crvenih fenjera, kako strani posjetioci tako i Japanci budu začuđeni kada prođu pored bara “Back House” u kojem plavooka Amerikanka u dvadesetim godinama sipa piće i ćaska sa mušterijama na mješavini engleskog i japanskog jezika.
Ova pojava nije neobična jer od 170 čudnovatih barova u četvrti Golden Gai, samo šačica njih za barmene ima strance, a još manje žene. Japanski nije lako savladati, tako da se većina stranaca u zemlji bavi podučavanjem engleskog jezika - rijetkost je naići na stranca koji radi nešto drugo.
Ipak, par mjeseci nakon što se preselila u Tokio, Dženifer Sati udaljila se od normi i zavirila u čudnovat retro svijet upoznavši Hanako, izvođača burleske koja je istovremeno žonglirala sa par poslova, uključujući posao barmena u “Black House”. Želeći da Dženifer bolje upozna sa jedinstvenim i skrivenim životom Tokija, Hanako joj je predstavila četvrt Golden Gai.
Zbog prethodnog radnog iskustva Dženifer u barovima, njene živahne ličnosti i spremnosti na izlazak iz svoje zone udobnosti, Hanako je insistirala da njena prijateljica prihvati posao u baru i odlučila da je upozna sa vlasnikom. Na njegovom “izlomljenom” engleskom i njenom skoro nepostojećem japanskom jeziku, Dženifer je nekako do kraja noći uspjela da dobije novi posao.
Naravno, zbog neznanja i brojnih razlika između ove dvije kulture, uslijedilo je i par neugodnih momenata – kada je prva mušterija poručila sake, Dženifer je piće sipala u standardnu umjesto u specijalno za to namijenjenu minijaturnu čašu, zvanu očoko, ugledavši preneražen pogled na licu gosta, koji skoro da je izgledao uvrijeđeno. “Ne, ne. Očoko!”, povikao je on, dok ga je Dženifer nemo posmatrala, ne znajući na šta misli.
I dok je u međuvremenu “pokupila” par osnovnih riječi i fraza, poput leda (koori) ili pepeljare (haizara), i dalje je izložena komičnoj gestikulaciji u pokušaju komunikacije sa mušterijama. Ali, to, na kraju krajeva, i nije toliko bitno, s obzirom na to da je ispijanje pića u Tokiju univerzalni jezik koji spaja ljude. U skrivenim kutcima četvrti Golden Gai, intimno okruženje predstavlja savršenu atmosferu za dodir različitih kultura.
Izvor i foto: b92.net
