„Da je biće slično biću kojem se ruga govori činjenica da su skupa doveli Crnu Goru do pravnog i ekonomskog sloma, da su efikasni jedino u proizvodnji socijalnih gubitnika i zapošljavanju partijskog kadra, da su razriješili moćnike obaveze da poštuju zakon, da su razdružili pravo i pravdu, da su omogućili nekažnjeno i nekažnjivo bezakonje, da su nadmetanja pretvorili u namještaljke, a što je najgore, Crnu Goru u zemlju neslobode i nepravde. Koaliciju na vlasti, čine saveznici kočničara razvoja i saveznici ogranizovanih kriminalnih grupa, izdajnika svake države, ćerača, progonitelja manjina i spuških pritvorenika. Sve dramatične javne štete koje nisu obuhvaćene koalicionim sporazumom, koji inače dijeli samo privilegije, prebačene su na obespravljeni i osiromašeni narod. U trenutku ozbiljne političke i ekonomske krize, vladajuće partije postavile su iznad morala princip koalicione pravde: „ne čini koalicionom partneru ono što ne želiš da koalicioni partner učini tebi“, tako da i nakon kriminalnog portretisanja partnera nema primjene mehanizama političke odgovornosti, ni pravde, ni morala. Pravda nije korekcija koalicionog sporazuma i koalicione prakse, već ispravljanje socijalne nejednakosti koju su skupa prouzrokovali, a moral zahtijeva da se sa pozicija vlasti za društvo učini ono što bi se željelo da drugi učine u obrnutoj podjeli karata u pogledu vlasti i opozicije“, izjavio je Koprivica.
Podvukao je da su vladajuće partije razdružile politiku i etiku i da tome u prilog govori i njihova amoralna racionalnost: razmatraju tuđe grehove, a ne utvrđuju svoje, navode grehove, a ne pominju grešnike, pristupaju obračunu s partnerom s tanjeg kraja koji manje boli.
„S obzirom na to da moral obavezuje pred sudom vlastite savjesti, a imajući u vidu više puta pokazanu privrženost vladajućih partija Makijavelijevom principu da: „onaj ko upravlja državom ne treba da vodi računa o sopstvenoj savjesti“, izvodi se zaključak da vladajuću koaliciju odlikuje nulta vjerovatnoća trpljenja moralne sankcije. Stoga ne čudi da Đukanović nakon pohara i gušenja sloboda u vremenu dramatične krize ne razmišlja o ostavci kao činu lične i moralne odgovornosti, ali se postavlja pitanje ima li političke hrabrosti i kulture da na „ pokušaje ucjene“ odgovori postavljanjem pitanja svog povjerenja u Skupštini. Umjesto toga Đukanovićevi poklisari pokazuju besprizorni makijavelizam kroz najave kažnjavanja neposlušnih, ali i čašćavanja poslušnih i uslužnih čekača raspleta u vladajućoj koaliciji, koji se prema navodima DPS-a „pojavljuju kao konstruktivna opozicija za novo vrijeme.“ Za razliku od čekača raspleta u vladajućoj koaliciji Demokrate su se javno obavezale da neće sa DPS-om ni u predizbornu, ni u postizbornu koaliciju“, podsjetio je Koprivica.
Naglasioje da ako Vlada po SDP-u „ traži od Skupštine da pokriva štetne poslove“ onda nijedan ozbiljan poslanik ne smije povjeravati ovoj Vladi sprovođenje odluka Parlamenta i preuzimanje odgovornosti za sprovođenje zakona, što su osnovne funkcije Vlade.
„Rasprodaje nacionalnih resursa jesu kako navodi SDP „rezultat Vladinih odluka“ ali SDP zaboravlja da je Vlada rezultat skupštinskih većina, koje SDP uporno i istrajno činiVladajuće partije oduzimaju Crnoj Gori svojstvo ustavne države jer omogućavaju da Vlada bude nekontrolisana i neodgovorna. Smisao parlamentarizma jeste da se osiguraju podsticaji da Vlada bude efikasna i odgovorna, tj. da djeluje i da polaže račune za svoje djelovanje. Imajući u vidu kriminalne portrete i autoportrete vladajućih partija i narodnu mudrost da „ gdje nema dobrijeh, tu ni dobra nema“, Crna Gora ne može ništa dobro očekivati niti dočekati od Vlade Mila Đukanovića, čija bi hitna smjena bila društveno blagotvorna“, zaključio je Koprivica.
