Pokret je osnova razvoja, jer jednostavnom analogijom može se vidjeti da živa bića koja se ne kreću (biljke) nemaju nervne ćelije, a živa bića koja se kreću imaju. Najsloženiji nervni sistem ima čovjek, pa ako se tako posmatra, mi smo živa bića za kretanje i jasno je da je čovjeka u velikoj mjeri formirao uspravan hod.
Ozbiljan problem je sve češća pojava da roditelji guraju svoje dijete u kolicima do druge, ponegdje čak i do treće ili četvrte godine. Ako znamo da se mozak intenzivno razvija u prvim godinama života, a da smo mi živa bića za hodanje, jasno je da dijete mora da hoda.
Ovaj problem se vidi indirektno, jer ima sve više djece sa ravnim stopalima. Po nekim istaživanjima preko 50 odsto djece ima ovaj problem. Prije 20-ak godina bilo je oko 15 odsto slučajeva ravnih stopala, prema tome ovo nije genetski uslovljeno. Problem je što djeca više skoro da i ne hodaju.
Ali nažalost postoji i drugi problem, pa umjesto da dijete u razvoju hoda, trči, skače, vrti se, preskače preko prepreka, postoje situacije gdje dijete sve više vremena provodi za računarom. To nije aktivnost koja će pomoći u ukupnom razvoju dječjih bioloških potencijala. Kompjuter jeste koristan, samo je pitanje gdje je granica, tj. koliko vremena dijete može da provodi sa njim da ne bi bilo više štete nego koristi. Najbolje igre su one u kojima dijete razmišlja, kreće se i komunicira sa drugom djecom. Iz ovoga je jasno da je potrebno organizovati vrijeme i omogućiti da su djeca što više u prirodi i na igralištima.
Izvor i foto: b92.net
