Crna Gora je na pragu da usvoji moderan zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je u skladu sa svim međunarodnim standardima – kazao je Pobjedi advokat i član pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve Nikola Belada. On je naveo da će država ukoliko popusti zbog pritisaka, prijetnji ili političkih i drugih ustupaka i ne usvoji zakon - pokazati nemoć i doživjeti osudu ukupne međunarodne javnosti.
On je podsjetio da je Nacrt zakona u načelu prihvatljiv samo CPC i Jevrejskoj zajednici, dodajući da je „razumno zapitati se u čemu je gotovo većinsko nezadovoljstvo“ njime. - Razlog je suštinski, ekonomsko-imovinske i političke prirode. Valjda nije sporno da i vjerske zajednice moraju da plaćaju poreze i dažbine i da su u platnom prometu Crne Gore, da i one mogu biti nosioci prava svojine samo na nepokretnostima koje su stekle na pravno valjani na z a k o n u zasnovanom osnovu – kazao je Belada. On je rekao da nema sumnje da Crna Gora mora da uredi i uskladi odnose sa svim vjerskim zajednicama. - Koristim izraz vjerske zajednice kao opšti pojam i pod tim podrazumijevam crkve, vjerske zajednice i sve institucionalne oblike kroz koje građani ispoljavaju svoja vjerska uvjerenja. Zato predlagačima zakona ukazujem da je neophodno intervenisati na tekstu zakona kod značenja riječi – vjerska zajednica.
Uređenje pravnih odnosa između države i vjerske zajednice ne može se urediti uobičajenim izrazom o odvojenosti države od vjerske zajednice, niti političkim, ideološkim i isključivo vjerskim zahtjevima – ocijenio je Belada. Prema njegovim riječima, mora se voditi računa i o tome da je jedno od osnovnih pitanja kojima se u Evropi testira demokratičnost zakona o vjerskoj slobodi ono o registraciji vjerskih zajednica i odnosa prema malim vjerskim zajednicama. Sačuvana autonomija Belada tvrdi da Nacrt zakona nijednom odredbom ne ugrožava unutrašnja, autonomna prava vjerskih zajednica.
- Naprotiv, u Nacrtu zakona, postavljena su osnovna načela i najvažnijih međunarodnih dokumenata i iskustva evropske zakonodavne prakse. Neka pitanja su već riješena drugim zakonima, dok neke zakone ili podzakonska akta treba tek donijeti – smatra Belada. On je kazao da su učesnici javne rasprave i javnost burno reagovali na odredbe članova 11 - 14 o teritorijalnoj konfiguraciji, član 16 o registraciji, član 21 o zabrani rada vjerske zajednice, član 28 o pravu korišćenja nepokretnih i pokretnih dobara, član 30 o obavezi vjerske zajednice da plaća poreze, doprinose i druge dažbine u skladu sa zakonom i na odredbe člana 52 da su državna svojina vjerski objekti i zemljište koji su izgrađeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine.
- U odnosu na iznesen načelan stav da je Crna Gora sekularna država sa sistemom odvojenosti države od crkve, te da je Nacrt u harmoniji sa pravom EU na globalnom planu, u pojedinostima pred predlagačem stoji obaveza da promijeni naziv, jer postojeći nije adekvatan, provjeri da li postoji kolizija pojedinih odredaba zakona i da da precizno značenje riječi vjerska zajednica – naveo je Belada. Kod činjenice, kako je dodao, da svaki subjekt, bilo fizičko ili pravno lice, ima svoje atribute, postavlja se pitanje pravnogstatusa, organizacionih jedinica, vjerskih zajednica i već registrovanih vjerskih zajednica.
Belada smatra i da bi predlagač trebalo da konsultuje međunarodne standarde i praksu o zabrani rada vjerske zajednice i precizno definiše član 52, čime bi se spriječila tumačenja za i protiv, uz poređenje sa posebnim zakonima iz pravnog sistema Crne Gore. Predlagač zakona trebalo bi obavezno da se konsultuje i sa ekspertima državno-crkvenog prava, prvenstveno pravne struke. Belada smatra da poseban akcenat u tekstu zakona treba dati malim vjerskim zajednicama. - To podrazumijeva jednak tretman bez obzira da li si mali ili veliki, sa malim ili velikim brojem vjernika, sviđalo se to državi i drugoj vjerskoj zajednici ili ne – rekao je on
Belada smatra da je predlagač zakona pred još jednim izazovom, jer su mnoge vjerske zajednice u toku javne rasprave ukazivale na to da treba da im se prizna status tradicionalnih. - Pojedine vjerske zajednice nas uvjeravaju da na ovim prostorima djeluju 800 i više godina. Naravno, zakonsko priznanje tradicionalne crkve – zajednice predviđa proceduru i modele postupanja. Pri tome se mora dokazati viševjekovni kontinuitet i subjektivitet stečen na osnovu zakona. Ko ne ispuni ova dva kumulativna uslova, ne može imati priznanje da je tradicionalan. Praksa je po ovim pitanjima precizna u vezi neophodnosti dokaza – pisanih dokumenata za ispunjavanje uslova. Čak i da se nekoj zajednici prizna pravo, ono treba deklarativno konstatovati. Pri tome, ukazujem da je evropsko pravo po ovim pitanjima fleksibilno, dok praksa SAD ukazuje da je potrebno argumentovano, uvjerljivo, nesporno i precizno obrazloženje da se prihvati stav o tradicionalnom statusu – kazao je on.
Belada kaže i da dok se u Crnoj Gori vodi „konstruktivna rasprava“ o Nacrtu, u Evropi i svijetu već dugo se primjenjuje eklisijalističko, odnosno državno-crkveno pravo. To pravo predstavlja skup normi koje propisuje država, a ne vjerske zajednice i kojima se reguliše pravni položaj vjerskih zajednica i njihov odnos prema državi. Belada objašnjava da državno-crkveno pravo nije sinonim za crkveno ili kanonsko pravo, navodeći da crkveno pravo reguliše unutrašnje autonomno pravo crkava, a državno mnogo više pravnih odnosa, koje treba riješiti zakonskim ili podzakonskim aktima. On smatra da je značajno da se prilikom donošenja novog zakona o slobodi vjeroispovijesti nadležni upoznaju sa evropskim standardima, a posebno sa praksom SAD, naročito od 1998. godine, kada je Kongres usvojio Zakon o međunarodnim vjerskim slobodama, koji u pojedinim pitanjima odudara od evropske prakse i čije norme već dobijaju karakter međunarodnih standarda.
Pobjeda
