Kako list navodi, tokom ljeta, ruske snage u istočnoj Ukrajini bile su aktivne svakog dana i nanosile su značajne žrtve ukrajinskoj strani, bez reakcije zapadnih vlada.
Nakon novog primirja 1. septembra, oružje je utihnulo, a optimisti su spekulisali da se predsjednik Rusije Vladimir Putin povlači. Tada su, međutim, stigle vijesti iz Sirije: Ruski vojni avioni nadlijeću provinciju Idlib koju drže pobunjenici, kasarna je u izgradnji u novoj bazi, a brodovi istovaraju nova oklopna vozila.
Putin se, kako se ispostavilo, ne povlači, već samo mijenja front i sprovodi još jedan manevar, poput mnogih na koje američka administracija nije adekvatno odreagovala, piše Vašington post.
Još uvijek nije jasno kakve su ruske namjere u Siriji, kao ni u Ukrajini, gdje Moskva i dalje ima, prema procjenama, 9.000 redovnih vojnika, pored 30.000 neregularnih, i 240 tenkova.
Neki analitičari tvrde da Putin dejstvuje na Bliskom istoku iz očaja, jer nije uspio da ostvari namjere u vezi sa Ukrajinom. To, međutim, može da se posmatra i iz drugog ugla, navodi američki list.
Putinova upotreba sile uspjela je da primora zapad da prihvati njegove zahtjeve u vezi sa Ukrajinom i on sada želi da ponovi taj trijumf na drugoj pozornici. Kako list navodi, niko nije ispao više namagarčen potezima Kremlja od čovjeka zaduženog da zove Moskvu i protestuje, američkog državnog sekretara Džona Kerija.
Keri je u maju otputovao u Putinovo omiljeno izletište, Soči, da bi sa njim razgovarao o Iranu, Ukrajini i Siriji. Po završetku sastanka, Keri je poručio da bi ratovi u Ukrajini i Siriji trebalo da se rješavaju kroz američko-rusku saradnju. Nakon toga, uspostavljen je poseban diplomatski kanal između Moskve i Vašingtona za koordinaciju na polju Ukrajine, sa ciljem da se sukob okonča do kraja godine.
Tokom ljeta, dok se Vašington bavio nuklearnim sporazumom sa Iranom, američke i evropske diplomate oslonile su se na prozapadnu ukrajinsku vladu Petra Porošenka.
Keri je u Sočiju ponudio punu podršku SAD-a implementaciji sporazuma "Minsk 2", postignutog u februaru uz posredstvo Njemačke i Francuske u trenutku kada su redovne ruske snage odnosile pobjedu nad ukrajinskom vojskom.
Vašington post ocjenjuje da je ta pogodba veoma loša po Kijev, jer predviđa da Ukrajina mora da usvoji ustavnu reformu koja proruskim regionima daje vanredna ovlašćenja, kao i da reforme moraju da zadovolje Moskvu, što Putinu de facto daje pravo veta na upravljačku strukturu u Ukrajini.
Iako Rusija nije uključena u prvu tačku sporazuma iz Minska - prekid vatre, Obamina administracija snažno je pritisla Porošenka da ukrajinskom parlamentu podnese ustavni amandman, što je on i učinio i dobio preliminarno odobrenje nakon što je upozorio zakonodavce da bi njegova vlada mogla da izgubi podršku SAD-a.
Porošenko je platio visoku cijenu: Nasilni protesti ispred parlamenta rezultovali su sa nekoliko smrtnih slučajeva. Ipak, djelovalo je kao da su SAD uspjele da sprovedu Kerijevo obećanje Putinu.
Putin, međutim, nije bio zadovoljan. Naveo je da reforma nije promijenila suštinu strukture vlasti Ukrajine, a njegov zahtjev da diktira politiku u Ukrajini nije mogao biti očigledniji, navodi Vašington post.
Ipak, umjesto da prestanu da mu popuštaju, zapadni lideri ponudili su nove ustupke, a njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je da je neophodno da se prevaziđu razlike u mišljenjima sa Rusijom.
Kako je sve to povezano sa Sirijom, pita list dodajući da je jasno da Putin i tamo ima plan i da želi da blokira svaki pokušaj zapada da svrgne Bašara al-Asada kao i da nametne prihvatanje Asadovog režima kao partnera u novoj koaliciji protiv Islamske države.
Putin je tu ideju izni Obami tokom telefonskog razgovora u junu, a Obama je, kao i Keri, pogrešno zaključio da je Putin spreman na saradnju, navodi list.
Ruska čizma se sada pojavljuje na terenu, u Asadovom etničkom uporištu Latakiji, a neki analitičari navode da ruski avioni i bespilotne letjelice mogu da budu upotrebljeni za napade u ime sirijskog režima.
Putin, još uvijek nije ostvario svoje ciljeve u Ukrajini, uprkos lobiranju zapada, a malo je vjerovatno da će uspjeti da spasi Asada. Ali ako je jedan od njegovih ciljeva da pokaže da može da naređuje i prijeti Americi, u tome je poprilično uspješan, zaključuje američki list.
Izvor: rts.rs
