„Vjerskim zajednicama se ne otima imovina, već se odredbama ovog zakona stvaraju uslovi da država utvrdi koji su sakralni objekti i nepokretnosti u njenoj svojini, a da pritom imovina vjerskih zajednica koja je u njihovoj svojini nije ugrožena. Predviđeni postupak registracije ne znači da tek od trenutka registracije određena vjerska zajednica počinje da postoji. Niko ne dovodi u pitanje njihovo istorijsko trajanje“, kazao je Numanović za Dan. Prema njegovim riječima postupak registracije znači samo to da postojeće vjerske zajednice, ako žele, moraju da se registruju u skladu sa novim zakonom u ovoj oblasti, što je objašnjeno u prelaznim i završnim odredbama.
Na pitanje zašto Crkva i vjerske zajednice nijesu bile uključene u program izrade zakona, Numanović kaže da takvu obavezu nijesu imali.
„Izrađivač nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti nije imao obavezu da u radnu grupu za izradu zakona uključi predstavnike vjerskih zajednica. Najveće vjerske zajednice u Crnoj Gori su na vrijeme upoznate sa informacijom da se radi na nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti, kao i o svim relevantnim temama koje će zakon tretirati. U tom
periodu vjerske zajednice su bile u neposrednoj komunikaciji s Ministarstvom za ljudska i manjinska prava i imale su priliku da članovima radne grupe i prije objavljivanja nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti dostave svoje predloge“, objasnio je Numanović.
Uprkos tome što zbog negodovanja građana nijesu održane dvije javne rasprave o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovijesti, ministar kaže da će predviđeni program biti sproveden do kraja.
