On dodaje kako je nedavno postavio "Medeju" u grčkom amftiteatru u Sirakuzi, na Siciliji, koji prima 6.000 gledalaca, a zatim u Koloseumu u Rimu.
- U Sirakuzi ljudi na ulici znaju da u Libiji postoji 117 plemena. Naravno da je Gadafi bio loš, ali niko ne postavlja pitanje da li je on održavao ravnotežu... Mi ne možemo negirati da, od trenutka kada je ubijen Sadam Husein, samo u Iraku bilo je više mrtvih nego u 120 godina istorije te zemlje, uključujući i rat sa Englezima. Nisam "huseinista", naravno, ali nisam ni za to da se ovo smeće napravi, da nevini ljudi stradaju samo zato što smo mi došli sa strane da stvorimo red. Trebalo je to da očekujemo - oštro on kritikuje aktuelna dešavanja na Bliskom Istoku koji su doveli do masovnih migracija ka evropskom kontinentu.
Jedan od najznačajnijih evropskih pozorišnih stvaralaca današnjice, vodeći intelektualac koji se gnuša nacionalnih predznaka, a još više nacionalističkih, nakon skoro godinu dana ponovo je boravio u Podgorici izvodeći svoj komad "Njegoš i ja" posvećen Danilu Kišu, u okviru Festivala internacionalnog alternativnog teatra - FIAT. U razgovoru za Portal Analitika on prvi plan, kao u uvijek, stavlja polemičnost.
- Ja sam čovjek koji nikad nije bio "insajder". I proteklih šest godina dok sam bio intendant, na čelu pozorišta "Metastasio" u Pratu, bio sam polemičan. Pomagao sam mnogo sve ono što je vaninsitucionalno. Uostalom, nikada nisam ni bio na strani mejnstrima, već čovjek koji je pokušao da zadrži politički govor u svojoj teatarskoj aktivnosti. A što je to alternativa danas? Za mene to znači izboriti se da vlasti razumiju da je u cijeloj Evropi da teatar treba da bude javni servis, da bude dijalog sa inteligencijom jedne nacije - a ja vjerujem da je u Evropi to cijeli kontinent, jer je za mene nacionalno pitanje, hvala Bogu, isključeno. Nikada nisam teatre posmatrao kao nacionalne - u smislu jezika, izvorne kulture, ideja - već kao integrativne djelove jednog istog govora, ali u drugim prostorima. Jer, Evropa je, u suštini, veoma mala. Barem dok u nju ne primimo veliku Rusiju, a ja sam za to - kaže on kroz osmijeh.
- Mislim da je alternativa onaj dio koji ne želi od teatra da napravi mejnstrim, već da polemiše, ide dalje, da bude slobodan duhom i u istraživanju forme, da bude slobodan stavom i u traženju novoga, da zadrži autonomiju duha. Sve što se kreće u okviru autonomije duha, to je alternativa. Sve što je "administrativno djelovanje" i postavljanje na scenu je naš najveći neprijatelj - dodaje naš sagovornik.
U tom kontekstu, kritički se osvrnuo i na sve ono što nam se - Evropi, prije svega - događa u posljednje vrijeme.
- Uvijek sam bio mišljenja da je destabilizacija velikim dijelom urađena, moram reći, zbog američkih interesa prema nafti. Mi smo krivi što smo se ponašali kao sluge i što smo dali da kod nas, kući, neki drugi "čačkaju" stvari u koje se ne razumiju. Sada je pitanje - što je manje zlo? Sociološki ne mogu da dam odgovor, ali imam dovoljnu intelektualnu podlogu da razumijem da smo diplomatijama koje nemaju pojma dopustili da kreiraju ovaj haos, da tome izuzetno mnogo doprinesu. I što nam sad nude? Nude nam da bombarduju Islamsku državu (ISIS). A ko ga je stvorio i finansirao? I evo nama još jedan Avganistan - i to na kućnom pragu - potcrtava Mađeli.
Ono što ga je posebno pogodilo jesu udari na iskonske temelje i kulture na kojima počiva današnji svijet.
- Diraju u mesopotamijsku kulturu, u našu prošlost, u naš jezik, u izvor naše civilizacije. Ja to ne mogu da podnesem, tim prije što poznajem sve te prostore. Radio sam u Izmiru, u Palestini, imam prijatelje u Jordanu i u Tunisu. Ne mogu ni da pomislim da će sjutra i Petra doći na red... I ne mogu da mislim na to da će ti jadni ljudi morati da stradaju zbog toga... Priznajem, religija jeste jedno divno saznanje o našoj prošlosti i dio je naše kulture. Ali, taj fanatizam u bilo kojoj religiji za mene je nešto što je najodvratnije na svijetu - zaključuje čuveni umjetnik.
K.J.
Foto: FIAT / Duško Miljanić
