Nakon festivala u regionu i šire - do nedavnog učešća na Odenze Film Festivalu u Danskoj - nagrađivani film mladog reditelja konačno je vidio glavni grad.
- Konačno u Podgorici, na Festivalu internacionalnog alternativnog teatra, na otvorenom... Uslovi nisu baš najidealniji za projekciju, ali važno je da je ona održana i da je bio prisutan veliki broj ljudi. Oslušnuli smo kako naši ljudi doživljavaju ovaj film nakon svih velikih festivalskih avantura na svjetskom nivou - kazao je on za Portal Analitika.
Šahmanović dalje kaže kao je kod njega postojala "neka vrsta neobičnog osjećaja" i posebnog interesa kakva će biti reakcija publike kojoj su najbliži motivi iz filma.
- Generalno, film se bavi našom, autentičnom temom i prikazuje Crnu Goru na najbolji mogući način, afirmativno u svakom pogledu. Mislim da su ljudi ovdje to dobro razumjeli. Ali, ono što je meni jako važno jeste da se film i na festivalima veoma dobro kotira, da je pri vrhu na tim najvećim svjetskim događajima. Iako je film s malo dijaloga, kažu - "poetski", on ostavlja snažan utisak na gledaoce. Sav u simbolima: odumiranja, čežnja za životom, napušteni vodenčini mlin, pojava vode... Više je iskonska drama sa lijepim završetkom, koji nije hepiend, ali nam daje šansu da u budućnosti možemo da nastavimo da živimo, koliko god da nam neke okolnosti ne idu u prilog.
Kao primjer naš sagovornik navodi niz pitanja koje mu je postavljala publika u Danskoj, poput jezika kojim govorimo, što znače pojedine scene i motivi... Uz to, dodaje, uslovi prikazivanja neizostavno "diktiraju reakcije".
- U Herceg Novom smo, recimo, imali fanstastične uslove prikazivanja. Mislim da su to ogromno platno i dobar zvuk mnogo uticali da ljudi bolje dožive film. Ovo u Podgorici je neka druga vrsta priče - alternativa - koja je isto zanimljiva, pa se ne može porediti.
Za Portal Analitika Šahmanović najavljuje naredne filmove na kojima sada radi.
- Uvijek radim, pripremam nešto novo i težim da dostignem neke nove nivoe sazrijevanja, da svaki film bude bolji, zreliji... Mislim da sam sebi zadao prilično težak zadatak, ali da ću se izboriti s time. Pripremam film po kratkom scenariju, koji bih da završim tokom ove godine, ako uspijem da nađem sredstva. U odnosu na "Umir krvi", poetika će biti slična, ali tema potpuno drugačija - tiče se svakodnevice, pa mislim da će biti pristupačniji. To je neki moj plan. Paralelno razvijam temu za dugometražni igrani film, za koju isto mislim da je jako zanimljiva, i koja, takođe, pripada Crnoj Gori - zaključuje on.
Glumac Marko Baćović, koji u Šahmanovićevom filmu tumači glavnu ulogu, izrazio je zadovoljstvo što je učestvovao u nastajanju ovog filma.
- Već sam ranije radio s njim u njegovom studentskom filmu. Bio sam uključen i u nastanak scenarija za "Umir krvi", koji je inače uradio Stefan Bošković. Najviše smo razmišljali o dramatičkoj strukturi - koliko otkriti, kada. I mislim da se sva dramatika sabrala u posljednjoj sceni, u toj katarzi... Veoma sam zadovoljan međunarodnim uspjehom ovog filma. Senad me, eto, stalno obavještava kada na plakatu dodaje one "vjenčiće". Evo, film sada ide u Maroko - dodaje Baćović.
Večeri ispred Kuslevove kuće prethodila su nastupi gostiju iz inostranstva.
Prvo su članovi Teatra "Royal Giraffe" praktično "zaposjeli" Delta siti, izvodeći komad "Ulicom", animirajući posjetioce tog tržnog centra kroz klovnovske vještine i improvizaciju.Uslijedilo je izvođeje monodrama "Vandin testament" u CNP-u. Tekst Žan-Pjera Simeona tumačila je renomirana članica teatra "La comedie francaise" Silvija Berže, a u centru pažnje je tragična sudbina jedne žene sa Balkana.
- Prije početka izvođenja, dobila sam informaciju da postoji problem sa titlovanim prevodom koji prati predstavu. Zato sam se plašila kako će publika reagovati na onaj dio bez prevoda, ali sam bila njima izuzetno pozitivno iznenađena. Publika je usmjerila svu svoju pažnju na dramu, sve vrijeme bila je sa mnom pod tenzijom i to sam mogla da osjetim. Bilo je to izuzetno emotivno - kazala je Berže nakon predstave.
Za tragediju balkanskih zemalja je i lično vezana kroz ono što je proživjela njena prijateljica sa studija: riječ je o slikarki iz Hrvatske, koja se nakon fakulteta vratila u svoju zemlju.
- Njen muž je iz Srbije i kada je počeo rat na ovim prostorima, zvala sam je da dođe kod mene, u Pariz. Ona je to prvo odbila, međutim mjesec dana kasnije mi se javila i rekla da je situacija nepodnošljiva. Živjeli su neko vrijeme kod mene i tako pobjegli od problema - ispričala je francuska glumica.
Ona dodaje kako je dramaturg Žan-Pjer Simeon specijalno za nju napisao "Vandin testament".
- I - napisao je tu tragičnu priču o Balkanu, ne znajući za moju najbolju prijateljicu i sve razloge zbog kojih je morala da napusti svoju zemlju, i ne znajući da ja dobro poznajem ono što se dešavalo na Balkanu. A temu je odabrao, kako mi je rekao, jer što je to posljednji veliki rat koji se desio blizu nas. Zato je taj tekst, na neki način, za mene postao veoma intimna drama - istakla je Berže za Portal Analitika.
K.J.
Foto: FIAT / Duško Miljanić
