Dosadašnje zakonsko rješenje propisivalo je da se nagodba može zaključiti jedino za krivična djela za koja je maksimalna kazna zaprijećena do 10 godina zatvora. Iako je ovaj institute prvi put uvrden u crnogorsko zakonodavstvo donošenjem Zakonika o krivičnom postupku od 27. jula 2009. godine broj sporazumnih priznanja krivice govori da on nije zaživio u potpunosti.
U periodu od novembra 2010. godine, kada je zaključena prva nagodba ovog tipa, do prve polovine ove godine izrečeno je 65 pravosnažnih presuda sporazumnog priznanja krivice.
Efikasniji postupak
Advokat Velibor Marković ocjenjuje za Pobjedu da će se u praksi ovaj institut primjenjivati sve više, ne samo zbog efikasnosti krivičnog postupka nego i zbog mogućnosti okrivljenogda pregovara o kazni i drugim vrstama sankcija pri čemu njegova prava neće biti uskraćena.
Pojašnjavajući suštinu sporazumnog priznanja krivice advokat Marković je kazao da se njime krivični postupak u značajnoj mjeri rasterećuje na način što ga čini procesno ekonomičnim, bržim pa time i efikasnijim. On je naglasio da se zaključenim sporazumom smiju povrijediti prava oštećenog.
Predlog za zaključenje sporazuma o priznanju krivice, kako je objasnio advokat Marković, može predložiti tužilaštvo, ali i okrivljeni i njegov branilac.
- Nakon upućivanja predloga tužilac i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja krivice pri čemu sporazum mora biti zaključen u pisanom obliku i potpisan od obje strane. Predlog za sporazumno priznanje krivice se mora podnijeti najkasnije na prvom ro- čištu za održavanje glavnog pretresa – pojasnio je Marković.
Razlike
On je naveo i da postoji razlika u odlučivanju u zavisnosti u kojoj je fazi predlog podnesen.
- Ukoliko se podnosi prije podignute optužnice, podnosi se predsjedniku vanpretresnog krivičnog vijeća, a nakon podizanja optužnice predsjedniku sudećeg vijeća. U svakom slučaju okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti – navodi Marković.
Tokom pregovora okrivljeni i tužilac se usaglašavaju o visini kazne i drugim sankcijama u skladu sa odredbama Krivičnog zakona, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, te odricanju stranaka od prava na žalbu protiv odluke suda donesene na osnovu sporazumnog priznanja.
Sporazum o priznanju krivice, kako kaže advokat Marković, sadrži i obavezu okrivljenog da u određenom roku vrati korist stečenu imovinskim deliktom kao i predmete koji se po zakonu moraju oduzeti.
- Okrivljeni se sporazumom može obavezati i na otklanjanje štetnih posljedica nastalih izvršenjem krivičnog djela, ispunjenja dospjelih obaveza na ime izdržavanja, plaćanja određenog novčanog iznosa u humanitarne organizacije I obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada – kazao je sagovornik Pobjede.
Primjena institute
Advokat Marković naglašava da primjenom ovog institute ne smiju i ne mogu biti povrijđena prava oštećenog s tim što sporazum mora biti u skladu sa interesima pravičnosti.
Sud može sporazum o priznanju krivice odbaciti, odbiti ili usvojiti. Predlog se odbacuje ako je podnesen nakon prvog glavnog pretresa, a takođe i ukoliko na ročište po predlogu nije pristupio uredno pozvani okrivljeni.
- Sporazum o priznanju krivice usvaja se ako okrivljeni svjesno i dobrovoljno prizna
krivično djelo za koje se tereti. Pri tome priznanje okrivljenog mora biti u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta. Okrivljeni mora izjaviti i da je potpuno razumio posljedice zaključenog sporazuma i da se odriče prava na žalbu. Ukoliko to nije slučaj sud donosi rješenje koje se odbija – kazao je advokat Marković.
Kada rješenje o sporazumu postane pravosnažno, predsjednik vijeća u roku od tri dana
donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim u skladu sa sporazumom. Protiv te presude dozvoljena je žalba samo u slučaju kada ona nije u skladu sa zaključenim sporazumom - pojasnio je advokat Marković.
Izvor: Pobjeda
