Slabo zapošljavanje useljenika, što je temelj prihvatanja u društvo, pomoglo je stvaranju etničke niže klase i dovelo je u pitanje otvorenost švedskog uma prema strancima i podstaklo jačanje krajnje desnice.
Skoro isto događa se i u drugim nordijskim zemljama.
"Nisam došao u Švedsku zbog socijalne pomoći", kaže Mahad Mohamed Muse, 27-godišnji anesteziolog koji nedavno pronašao posao u 'duty free shopu' na aerodromu u Stocholmu.
"Želim samo da mi se dopusti da živim svoj život u skladu sa svojom obrazovanjem”, dodao je.
Rođen u Saudijskoj Arabiji od somalskih roditelja, Muse je stigao u Švedsku u januaru 2014. i dobio stalno boravište dva mjeseca posle toga. Kaže da se od tada javio u 25 bolnica i medicinskih centara tražeći posao, ali nije dobio nijedan odgovor.
Izvještaj Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) iz 2013. kaže da je stopa nezaposlenosti švedskih državljana rođenih u inostranstvu tri puta veća nego rođenih Šveđana. Slično je u Norveškoj, Danskoj i Finskoj.
Švedska i druge nordijske zemlje godinama su cilj hiljadama izbjeglica zbog svoje tradicionalne otvorenosti, jake ekonomije, sigurnosti i socijalne zaštite. Švedska sirijskim izbjeglicama automatski daje boravište i prihvata više azilanata po glavi stanovnika od bilo koje evropske zemlje.
Oko 15 odsto Šveđana rođeno je u inostranstvu, slično kao u Sjedinjenim Državama i dvostruko više od evropskog prosjeka. Istovremeno, nejednakost raste brže nego u većini razvijenih zemalja.
To pomaže uzletu krajnje desnice, čiji argumenti o ugroženosti radnih mjesta i toliko dragocjene socijalne stabilnosti padaju na plodno tlo.
Diskriminacija, birokratija, sindikati i strogi zakoni o radu otežavaju zapošljavanje jeftine radne snage i u kombinaciji s teškoćama u učenju švedskog pridonose neupješnoj integraciji.
Šveđani se šale da imaju najobrazovanije taksiste na svetu. Nerijetko ih voze inženjeri iz Iraka i drugih zemalja. (B92)
