Ekipa Tanjuga uvjerila se, naime, danas da nikakv zid ili žica, ma koliko visoka i bodljikava, ne može da bude prepreka onima koji su bili prinuđeni da napuste svoje domove i spas pronađu daleko od ratnih razaranja.
U jednom voćnjaku, nedaleko od Horgoša, uz samu granicu sa Mađarskom, grupa migranata odmara, a čim su ugledali Tanjugovu ekipu na solidnom engleskom jeziku raspitivali su se kakva je situacija na prelazima i može li se bez problema preko granice.
Kada su čuli da mađarska policija bez problema propušta ljude na svoju teritoriju, ali da ih odmah upućuje u obližnji Prihvatni centar, gdje će morati da se registruju i da ostave otiske prstiju, samo su odmahnuli glavom.
Rekli su Tanjugu da su iz Sirije i da su na putu već tri sedmice. Ne žele, objašnjavaju, da uđu u Prihvatni centar na mađarskoj strani zato što im je rečeno da će tamo morati da ostanu duže od sedam dana, te da su u tom centru uslovi života veoma loši.
Prijatelji koji su već u tom centru su ih, objašnjavaju, o tome obavijestili SMS porukama. Prema tim informacijama u sobama predviđenm za dvadesetak osoba boravi njih između 60 i 100, što ostanak čini neizdrživim. Jedino je, kažu, dobro to što ih Mađari ne lišavaju ličnih stvari i mobilnih telefona.
Ovoj grupi, inače, ne smeta to što bi im Mađari uzimali otiske prstiju, ali ne žele, tvrde, da u Prihvatnom centru "uzalud traće vrijeme".
"Mi Sirijci smo jaki", rekao je jedan od njih reporteru Tanjuga pokazujući mišicu, a onda je ustao u i krenuo. Za njim su prema ničinoj zemlji krenuli i ostali.
Usput su našli drvenu paletu, koju su naslonili na žicu i, pomažući jedan drugome, dok je jedan čuvao stražu i gledao lijevo i desno da ne naiđe neka patrola, preskočili je i nestali u obližnjoj šumi. Kranji cilj im je Njemačka.
I baš kao na filmu, u trenutku kada je posljednji Sirijac iz grupe preskočio žičanu ogradu, začula se policijska sirena...
Za dvojicu policajaca koji su došli na lice mjesta, bilo je kasno. Grupa Sirijaca je imala sreću jer se sakrila u šumi.
Izvor: novosti.rs
