Sa Jovićevićem koji živi posljednjih godina u Beogradu planirani su razgovori o preuzimanju liderske funkcije u Frontu nakon protesta koji su zakazani za 27. septembar. Mjesto predsjednika DF-a je upražnjeno nakon što je Miodrag Lekić u martu ove godine napustio DF i formirao Demos.
Ako razgovori čelnika Fronta sa Jovićevićem urode plodom to bi bio njegov povratak na političku scenu nakon više od 13 godina kada je bio prvi čovjek ministarstva unutrašnjih poslova u Vladi Mila Đukanovića. Sa te funkcije je smijenjen odlukom premijera zbog afere S.Č.
Iako je izbor novog predsjednika DF-a definisan zaključkom Predsjedništva Demokratskog fronta iz jula ove godine priču o Jovićeviću kao potencijalnom kandidatu za predsjednika DF-a otvorio je lider Nove srpske demokratije Andrija Mandić koji je u izjavi za TVCG kazao da je prije tri godine Jovićević bio ozbiljan kandidat za lidera DF-a.
- Mi smo rekli da smo Miodraga Lekića pozvali da stane na čelo DF-a, ali nije on bio jedini kandidat. Mogu da vam saopštim da smo tada veoma ozbiljno razmišljali o Andriji Jovićeviću –rekao je Mandić.
Faktor Mandić
Za Pobjedine izvore iz DF-a Mandićevo pominjanje Jovićevića u ovom trenutku nije slučajno imajući u vidu da se ime bivšeg ministra unutrašnjih poslova po prvi put u javnosti dovelo u vezu sa formiranjem snažnog opozicionog bloka.
-Mandić kao iskusan političar nije slučajno pomenuo Jovićevića budući da su ostali u dobrim odnosima i stalnom kontaktu i nakon što je izbor pao na Lekića, rekao je izvor Pobjede iz DF-a podsjećajući i da je završne razgovore sa Lekićem o preuzimanju Fronta obavio upravo Mandić.
Da je bilo ozbiljnog razgovora sa Jovićevićem o preuzimanju DF-a potvrdio je u razgovoru za Pobjedu lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.
Upitan da li ponovo DF planira da razgovara sa Jovićevičem o njegovom angažmanu na čelu te političke grupacije Medojević je kazao da o tom pitanju treba razmišljati nakon protesta, koji bi doveli do formiranja prelazne Vlade.
-U pitanju su istorijski procesi. Sada trenutno nema prostora za priču o partijskim interesima, mandatima i o funkcijama. O tome naravno možemo da razmišljamo tek nakon ostvarivanja ključnog cilja protesta: fomiranja prelazne Vlade koja bi organizovala prve fer i poštene izbore.Tek onda možemo govoriti o time ko će se sve naći u toj prelaznoj Vladi i ko će je predstavljati u ime Fronta, kazao je Medojević.
Jovićević bolji od Lekića
Lider PzP je procijenio da je Andrija Jovićević bio znatno bolje rješenje za Front od Miodraga Lekića.
-Izborom Lekića napravljena je ogromna greška i sam snosim veliku ličnu odgovornost zbog insistiraja na tom rješenju. Jovićević je bio mnogo bolje rješenje ali smotada imali unutar DF-a imali dvije različite političke organizacije: PzP koja je građansko reformska i Nova koja je nacionalna partija Srba u Crnoj Gori. Miodrag Lekić je bio simbol anti NATO otpora 1999. godine i poznat kao neko ko je počet kom 90-tih godina u Vladi Mila Đukanovića pepoznat kao neko koje bio suverenista. Sve je to uticalo da izbor ipak padne na Lekića.
-Nažalost dešavanja koja su uslijedila pokazali a su da smo napravili pogrešan izbor, zaključio je Medojević.
Medojević: U Lekića smo ulažili ogromna sredstva, a on je sve dugove ostavio nama
Upitan pod kojim uslovima je došao Lekić na čelo Demokratskog fronta i da li je primao platu za obavljanje te funkcije, Medojević je kazao da je sa bivšim liderom DF-a pregovarano skoro godinu dana.
- Pregovarali smo do najsitnijih detalja. Lekić je imao određene uslove i zahtjeve i oni su od strane DF-a ispoštovani do kraja. Kad je u pitnju plata Lekić je imao poslaničku platu, naveo je lider PzP.
Medojević je otkrio da je Demokratski front u Lekića a i u njegovu predsjedničku kampanju uložio ogromna finansijska sredstva koja treba da vraćaju-
-Jednostavno Lekić je otišao a sve te dugove je ostavo nama konstituentima. Mi smo sve ispunili što je tražio dok on ništa nije ispunio što je obećao Demokratskom frontu. Jednostavno Lekić nas je zloupotrijebio, rekao je Medojević.
Ko je Jovićević
Jovićević na političku scenu Crne Gore dolazi krajem 2001. godine kada je na prijedlog premijera Mila Đukanovića izabran za ministra unutrašnjih poslova. Imenovanje Jovićevića je izazvalo iznenađenje u javnosti jer je do tada bio nepozn nepoznat široj političkoj javnosti u Crnoj Gori. Sredinom 2003. bivan snijenjen sa tog mjesta zbog uloge u aferi S.Č. Vladina Komisija iz 2004. godine zaključila je da je Andrija Jovićević, sa svojim najbližim saradnicima, davao podstrek za vođenje ove afere, sa motivom koji najviše liči na karijerizam i političke ambicije, koje su dosezale i do funkcije premijera! Neka kasnija dešavanja možda su ukazala na političku pozadinu afere S.Č. Tačnije: upotrebu te afere da bi se osujetio politički put ka referendumu.
U februaru 2006, u jeku referendumske kampanje za povratak nezavisnosti Crne Gore, i Andrija Jovićević je pokušao da se vrati u politički život Crne Gore: pojavio se kao jedan od organizatora političkog bloka koji je bio protiv projekta nezavisnosti. Bio je dio „alternativne četvorke“, koju su osim njega činili Predrag Bulatović, Nebojša Medojević i Miodrag Lekić, bloka koji se otvoreno protivio organizaciji crnogorskog referenduma, ukazujući da ne postoje uslovi za demokratsko izjašnjavanje crnogorskih građana. Već tada Jovićević je imao zavidne međunarodne konekcije, u Vašingtonu i na drugim međunarodnim adresama. Projekat je ipak propao, iako je bio indirektno podržan od nekih aktera iz međunarodne zajednice. Jovićević se posljednjih godina nije pojavljivao u javnosti ali je, prema pouzdanim saznajima Pobjede, održavao intenzivne kontakte sa više lidera opozicije. (Pobjeda)
