Kultura

Dokumentarni filmovi Živka Nikolića: Mitski zavičaj umetnika

Živko Nikolić je još za života postao klasik. Njegovo djelo je poznato i van granica našeg jezika. Njegov doprinos crnogorskoj kinematografiji i kulturi je izuzetan. Sve što je ikada snimio, snimio je na crnogorskom tlu, duboko u sebi noseći pečat rodnih Ozrinića. Govorio je: "Čovjek uvijek nosi pečat zavičaja, nosi svoje zavičajno breme, opterećenje. Stalno ima potrebu da ga se oslobodi, a istovremeno, bez tog zavičaja ne bi ništa značio. Jer, čovjek koji ne voli svoj zavičaj, ne voli ni ljude, ne voli sebe. Zavičaj je djetinjstvo. Otuda potreba da ga slikamo, da ga pokažemo drugim ljudima. Nikada nećemo da se pomirimo sa činjenicom da zavičaj za druge ljude nema ono značenje i onu ljubav kao za nas". Žalio se što su ga neki optuživali pa je govorio: “Rastuži me što ponekad vidim da se pojedini ljute što drugačije slikam Crnu Goru. Svako ima pravo na svoju Crnu Goru, onakvu kako je osjeća i vidi, kako je ponio kad je prvi put taj svijet ugledao".
Dokumentarni filmovi Živka Nikolića:  Mitski zavičaj umetnika
Portal AnalitikaIzvor

“Svi mi život, manje ili više, doživljavamo na sličan način, ali oni koji su posvećeni, da li priđu bliže onome što istinom nazivaju? Nekad mi se učini da su pjesnici bogom dani lažovi koji ne mogu ili ne umiju da se pomire sa svijetom u kojem bi drugačije živjeli. Moguće da je istina samo ono u šta vjerujemo da jeste. Svuda sam sretao u svako doba jednog istog čovjeka koji šeta tamo - amo kao da nekog ili nešto traži. Tumara svuda, uporno. Taj čovjek sam, po svoj prilici ja!”  Ovako je 1999. Živko Nikolić govorio o sebi. Taj visoki čovjek crne brade, godinama je razbijao svaku iluziju o klasičnom reditelju. Kažu da je bio prirodno opušten, humorno raspoložen i uvijek zaokupljen nekim svojim problemima kojih je bilo sve više i više od kada je počeo da se bavi đavoljom režiserskom rabotom. ... Prvi filmovi koje je snimio bili su dokumentarni, 1968. godine "Blaženi mirotvorci" i "Sebi za života". Potom slijede filmovi po kojima je postao poznat i van granica Jugoslavije kao što su "Ždrijelo", snimljen 1972. godine za koji dobija Srebrnu medalju Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkog filma. Usledili su  "Polaznik", "Bauk", “Aerodrom Rijeka”,"Marko Perov" (osvojio Srebrnog zmaja u Krakovu 1975), kao i "Prozor" za koji dobija Zlatnu medalju Festivala u Beogradu,  “Oglav”, “Ine”, “Graditelj”, “Ane”, “Biljeg”, “Pismo iz Ulcinja”, “Uspavanka”... - dokumentarci su preko kojih je Živko zakoračio u svet filma i skrenuo pažnju na sebe, a kojima se vraćao i kasnije, između snimanja dugometražnih igranih dela. "Biljeg", rađen 1981. godine,  govori o hidroelektrani u kršu kao simbolu nečije gluposti i obijesti. Za taj film dobija veliku Zlatnu medalju u Beogradu, Nagradu FIPRESI i Zlatnog zmaja u Krakovu.

Rođen je 29. novembra 1941. godine u Ozrinićima kod Nikšića. Kažu da je bio svoj, miran, velik i vječito nezadovoljan. Sahranjen je u avgustu 2001. godine, na rodnom ozrinićkom tlu.

(Iva Klisić)

E-novine ovom prilikom podsećaju na te manje poznate, prve radove Živka Nikolića, fascinirane i očarane njihovom strahovitom lepotom i fatalnom jednostavnošću. Uživajte u crnogorskom, letnjem bioskopu!

Pripremio: Dragoljub Stanković

 

Portal Analitika