Njegova cijela imovina spakovana je u jednu manju torbu koju drži na krilu.
„Nijesam ja uvijek ovako živio. Imao sam kuću, tu na Koniku. Sad nemam ništa i nikoga. Ne bih da pričam o tome. To je to“, kaže ovaj beskućnik odmahujući rukom.
Danas su njegov dom park ili neka ulica. Dan mu počinje tako što ustaje oko šest sati. Kako bi obezbijedio sebi obrok primoran je, kako kaže, da prosi.
„Daju mi ljudi deset centi ili euro. Sakupim za hljeb i cigarete. Znate, čini mi se da ni naši ljudi nemaju para, isto kao i ja, manje više. Ne pamtim, recimo, kad sam ručao. Bio sam negdje u Narodnoj kuhinji na Koniku, ali su me skinuli sa liste i više ne idem tamo. Ne znam zašto su to uradili“, kaže on.
Tvdri da nema nikakvih primanja. Prije deset godina je ostao bez posla i od tada je, kako se prisjeća, njegov život postao neprepoznatljiv.
Dok on uglavnom sniva u nekom od podgoričkih parkova, pojedini beskućnici pronalaze slamku spasa u napuštenim vagonima na Željezničkoj stanici.
A u napuštenim vagonima primjetni su tragovi života. Ispred jednog su ostavljene stare crne cipele. Varljivi utisak da nekog ima u vagonu. Vrata vagona su otvorena, a iz tih prostorija se samo šire neprijatni mirisi iz gomile smeća. Prazne flaše, iscijepana garderoba, gajbe i dječje cipele svjedoče da je tu skoro neko boravio.
„Dolaze ovdje beskućnici, predveče ili rano ujutro. Mada ih u posljednje vrijeme sve manje ima. Možda nađu negdje neki bolji ,,smještaj“, ne znam. Sjećam se da su ranije tu boravile gomile njih. Danas, bogami, slabo“, priča jedan mašinovođa.
Sudeći prema podacima iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, nije poznato koliko beskućnika ima u Crnoj Gori, jer ne postoji registar ovih osoba.
„Činjenica je da postoji određeni broj lica koja se mogu smatrati beskućnicima, međutim ne postoji evidencija s obzirom na to da se navedene osobe ne prijavljuju nadležnim centrima za socijalni rad“, naveli su iz ovog resora.
Objašnjavajući na koji način brinu o ovoj ugroženoj grupi, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kažu da beskućnicima Centar za socijalni rad, u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti, kao i svim drugim građanima, može priznati pravo na materijalno obezbjeđenje, jednokratnu novčanu pomoć, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ličnu invalidninu, smještaj u ustanovi socijalne zaštite ili porodični smještaj ako su u pitanju stara lica ili lica s invaliditetom.
