„U pitanju je zaista posebna tajkunska priča i biznis-hronologija kakvom se mogu podičiti samo rijetki miljenici režima i crnogorske tranzicije. Radi podsjećanja, sve je počelo još puno prije privatizacije novske kompanije „Južni Jadran“ po povlaštenim ad hoc propisima, pa preko famoznog objedinjavanja urbanističke parcele u Podgorici za vrijeme Mugošinog miljea (manjoj vlasničkoj parceli je priključena višestruko veća opštinska) i preuzimanja kompletne nepokretne imovine „Južnog Jadrana“ od strane Popovićeve kompanije „Carine.“ Naravno, ima toga još. Uslijedila je kupovina, pa potom expresno rušenje hotela „Park“ u Bijeloj, inače imovini koju je država iz njoj znanih razloga izvukla iz nekadašnje HTP Boka. Nakon što je svu nepokretnu imovinu Južnog Jadrana preuzeo, uveden je stečaj i radnici su se našli na Zavodu za zapošljavanje. Stvarno interesantan ekonomski fenomen: Južni Jadran je posjedovao ogromnu i atraktivnu imovinu (procjena republičke Uprave prihoda je 30 miliona eura) i opet je završio u stečaju, a radnici bez posla. Istina, UP je izdala rješenje za porez na promet nepokretnosti (900.000 eura) koju je preuzela firma Carine, ali, koliko nam je poznato vještim žalbenim finesama ta obaveza je izbjegnuta“, ističe Baždar u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
On konstatuje da su država i Opština H. Novi ostale uskraćene za po 450.000 eura neplaćenog poreza na promet.
„Javnosti je poznato da je vješti trgovac prodao ruskom kupcu Lazaret (samo manji dio vrijednosti Južnog Jadrana) za više od 10 miliona eura. Dakle, pravo je pitanje ko ovdje koga sponzoriše? Oprašta li to Opština i država svoja poreska potraživanja zarad nekih sportskih benefita ili je stvarno, gle čuda, probuđena snažna sportska savjest naših crnogorskih biznismena? Ipak, mnogi će primjetiti da je za nekoga ko je vješto pribavio desetine miliona vrijednosti koje su nekada stvarale desetine generacija Novljana, iznos od 80.000 eura godišnje, manje od jedan posto od vrijednosti Lazareta, tek skromna mrvica", naglasio je Baždar.
