Ima više razloga zbog kojih su ljudi bili "pokeraškog" lica na fotografijama.
Naime, morali su da ostanu u istom položaju bez mimike, jer je vrijeme ekspozicije bilo dugo, dakle razlog nije depresija. Odgovor leži i u tome kako su posmatrali portret. Pravljenje portreta je bio od velikog značaja, dok je fotografija bila rijetka pojava. Fotografisanje nije bilo nešto što je moglo da se radi svaki dan.
Poziranje pred objektivom za ljude je bilo slično poziranju slikaru koji radi njihov portret. Pošto su portreti bili skupi, kada je fotografija “stupila na scenu” mnogi su imali priliku da ovjekoveče određeni trenutak i članove svoje porodice. Upravo je to razlog zbog kojeg su pozirali kao pred umjetnikom.
Iako su naše selfi fotografije vesele i razdragane, ne znači da nekada se nisu podjednako dobro provodili kao mi, iako su na fotografijama “mrtvi hladni”.
izvor: bulevar.b92.net
