Važi za jednog od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, a uz muziku je autor više zbirki lirike, muzike za film, serije i pozorište. Njegove pjesme prevodili su i obrađivali mnogi izvođači, a sam je pisao za mnoge poznate estradne umjetnike, poput supruge Gabi Novak, klapa i Ibrice Jusića.
Portal Index napravio je listu deset nezaboravnih pjesama kroz koje donose jedinstveniu priču o muzičkom putu ovog stvaraoca.
1. Moderato cantabile (1969. "Čovjek kao ja")
Godine 1969. objavljuje prvi studijski album "Čovjek kao ja", koji osvaja naslov zlatne ploče a prodat je u 60.000 primjeraka. Kritika danas album smatra jednim od najboljih Dedićevih ostvarenja u njegovoj karijeri, ali i jednim od najboljih albuma hrvatske muzike. Njegov značaj se ogleda u "prevratničkom" uključenju koncepta individualnosti nasuprot kolektivizma. Književnik Dušan Kovačević je u vrijeme objavljivanja navodio da je Dedić samim nazivom svog albuma, i istoimenom pjesmom, dao slušaocima "legitimnost, pasoš u privatnost", budući da je prije toga šlager bio "opšta muzika" i publici se obraćao uvijek u množini. Prvi put se neko obratio u prvom licu jednine, obznanio postojanje "ja" u vremenu u kojem je kao vrlina postojao samo kolektivni osjećaj i kolektivno postojanje.
2. Tvoje nježne godine (1973. "Homo Volans")
Godine 1973. rodio mu se sin Matija. Nakon toga se vjenčao s Gabi Novak, s kojom je bio u vezi još za vrijeme prvog braka, dok im je kum bio italijanski kantautor Đino Paoli. Tokom 1970-tih postaje suzdržaniji, sklon ironiji i satiri, a nadahnuće nalazi u svakodnevnom okruženju. Dedić uskoro počinje saradnju s pjesnikom Željkom Sabolom, a u tom periodu pojavio se i dvostruki album "Homo volans".
3. Ne daj se Ines (1976. "Porodično stablo")
Sedamdesetih dolazi do izražaja njegova sklonost scenskoj muzici, pa piše muziku za teatar, film i televiziju. Autorska pjesma ostaje njegov osnovni izraz, ali piše i primijenjenu muziku ("Kad bi svi ljudi na svijetu..."), pjesme za dalmatinske klape, muziku za reklamne spotove. Iako je još od ranih šezdesetih pisao za klape, sedamdesetih i kasnije piše i komponuje pjesme koje su danas gotovo postale narodne ("Zaludu me svitovala mati", "Vratija se Šime", "Sve ti sritno bilo", "Rodija se sin", "Dida moj", "Ni u moru mire"). Sam Dedić rekao je da mu je Ines, kojoj je pjesma i posvećena, priznala da je pjesma obilježila za cijeli život. Naime, radilo se o likovnoj umjetnici s kojom je svojevremeno bio u vezi i koja danas živi u Milanu.
4. Stara moja, stari moj (1980. "Gabi & Arsen")
Tokom osamdesetih Dedić objavljuje čak 14 studijskih albuma. Uslijedio je "Pjevam pjesnike" na kojem je Arsen, između ostalih, komponovao na stihove Krleže, Kaštelana, Ujevića i Kovačića. Na "Naručenim pjesmama" (1980.) sabrao je kompozicije koje je napisao drugima, poput "Sve je to od lošeg vina" do "Pamtim samo sretne dane". Iste godine objavljuje i prvi studijski album sa suprugom Gabi Novak, "Arsen & Gabi", uokviren završnom pjesmom "Stara moja, stari moj".
5. Nije lako bubamarcu (1982. "Arsen pjeva djeci")
Tokom osamdesetih nastavlja s pisanjem pjesama za djecu, pa 1982. objavljuje album "Arsen pjeva djeci" ("Nije lako bubamarcu", "Čemu služe roditelji", itd.)
6. Djevojka iz moga kraja (1984. "Provincija")
Na albumu "Provincija" (1984.) objavio je kompozicije koje su kasnije redovno uvrštavane u popise njegovih najboljih pjesama ("Djevojka iz moga kraja", "Sve te vodilo k meni", "Razgovor s konobarom"). Godine 1985. potpisuje muziku za film "Anticasanova", a na dvostrukom nosaču zvuka ironičnog imena "Kantautor obrađuje" objavljuje prepjeve Žaka Brela, Leonarda Koena, Džona Lennona, Đina Paolija, Bulata Okudžave i drugih, i izvodi numere koji su drugi napisali i komponovali (poput Goloba, Diklića, Britvića, Montena).
7. Završit ću kao Howard Hughes (1993., "Tihi obrt")
Ratne 1993. objavljuje album "Tihi obrt" na kome se dotiče ratnih zbivanja i napada na njegov rodni Šibenik, u kojem mu je tada još živjela majka. Među poznatije nuemre s albuma ubrajaju se "Mozartova godina 1991", "Majka hrabrost" i "Završit ću kao Howard Hughes". Svoje kompozicije i pjesme pisane za klape 1996. sabira na kompilaciji "Ko to more platit".
8. Ministarstvo straha (1997. "Ministarstvo straha")
Godine 1997. Dedić objavljuje nosač zvuka "Ministarstvo straha" (isprva pod nazivom "Ministarstvo"). Po objavljivanju, kritika je album nazvala "remek-djelom", a profesija mu je 1998. dodijelila Porin u kategoriji Najboljeg albuma zabavne muzike i nagradu za autorsko stvaralaštvo u području zabavne muzike. Album sadrži 14 pjesama, među kojima su "Seosko groblje", "Tvoje tijelo - moja kuća", "Ratni profiteri", "Stari vuci", "Čistim svoj život", "Ruke", te naslovna "Ministarstvo straha". Dedić je autor gotovo svih tekstova, osim antiratnih pjesama "Seosko groblje I" i "Seosko groblje II" koje je napisao književnik Antun Šoljan.
9. Mi smo lišće s iste grane (2003.)
U aprilu 2013. Dedić je s Mišom Kovačem, svojim sugrađaninom Šibenčaninom, snimio duet, pjesmu "Mi smo lišće s iste grane" za koju je snimljen i spot. Iako su obojica u svojim žanrovima bili najpopularniji pjevači, a djetinjstvo su proveli na istoj ulici, trebalo je proći 48 godina da zapjevaju zajedno.
10. Amigo (2004. "Na zlu putu")
U 2004. objavljuje i album "Na zlu putu" s 19 numera, nagrađen sa dva Porina - kao album godine i najbolji album pop i zabavne muzike. Album je refleksija Dedićevog poimanja svijeta i ljudi ("Ekvilibristi", "Negve"), isječcima iz svakodnevnog života s tipičnim ironičnim odmakom ("Samo da ti noge nisu hladne") ili pak omaž ženama i prijateljima ("Pjesma o Gabi Novak", "Žena koja ne zna što hoće", "Amigo"). Godine 2005. u Lisinskom je održao koncert "Trokut" s Đinom Paolijem uz gostovanje Zorana Predina, koji je objavljen i na DVD izdanju.
Izvor: Index
Foto: index.hr
