Jedan od najznačajnijih književnih stvaralaca mlađe generacije ovom prilikom će prvi put predstaviti svoj novi roman, "Masalai" o kome će razgovarati sa urednicom u Novoj knjizi, Jelenom Krsmanović.
Ognjen Spahić rođen je u Podgorici 1977. godine. Objavio je knjige kratkih priča: "Sve to" ("Plima", Ulcinj, 2001.), "Zimska potraga" (Durieux/OKF, Zagreb/Cetinje, 2007.) i "Puna glava radosti" ("Nova knjiga", Podgorica, 2014.). Za roman "Hansenova djeca" (Durieux/OKF, Zagreb/Cetinje, 2004.), koje je Djelo je prevodeno na francuski, mađarski, arapski, italijanski, engleski, slovenački, makedonski i rumunski jezik, dobio je 2005. godine regionalnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, i priznanjem Ovid Festival Prize u Rumuniji. Za knjigu "Puna glava radosti" Spahić je dobio Nagradu Evropske unije za literaturu 2014. godinu. Takođe, njegove kratke priče prevedene su na brojne svjetske jezike i zastupljene u mnogim antologijama. Živi u Podgorici.
Roman "Masalai" objavila je krajem juna podgorička Nova knjiga i renomirana zagrebačka kuća Fraktura.
- Ja sam pisac. Imam trideset šest godina. Ćelavost, naznake impotencije, problemi sa stolicom, nikotinski kašalj, duboki i tamni podočnjaci, bol u kičmi: ništa od toga se nije dogodilo mojem tijelu. Zdrava i snažna individua visokog čela, prosječnog obrazovanja, privlačan ženama, prihvatljiv muškarcima, ja, volim da napišem to Ja od kojeg ništa ne očekujem, od kojeg niko ništa ne očekuje, a ipak, Ja, redovi se nižu, pod brojevima poglavlja klijaju male i ružne biljke koje će se na koncu uplesti poput nižih spratova amazonske prašume u čijem hladu redovito uživam gledajući beskrajno dosadne programe kablovske televizije koji se trude da cjelokupan entuzijazam voditelja i urednika sažmu u još jednu do bola ispražnjenu laž, u jednu jedinu rečenicu: život je čudo. Osjećam smrad - izvod je iz nog romana Spahića.
