Okupacija ga je zatekla u Herceg Novom gdje je radio kao radnik u jednoj samostalnoj zanatskoj radnji. Na poziv KPJ i Pokrajinskog komiteta KP za Crnu Goru sa Nikolom Đurkovićem i drugovima pripremao je oružani ustanak u Boki. Na oslobođenoj teritoriji 1941. bio je posvećen formiranju narodne vlasti. Povlačenjem partizanskih snaga i formiranjem drugih partizanskih brigada 1942. Orjenski partizanski bataljon je zapao u stratešku krizu.
Okupator je uhapsio oko 800 pripadnika pokreta i većina ih je osuđena na doživotnu ili dugogodišnju robiju.
Neđeljko Zorić je kao komunista osuđen na smrt strijeljanjem. Komanda italijanske okupatorske vojske iz Splita ublažila je kaznu osudivši ga, sa jš 56 revolucionara, na doživotnu robiju. Sa ostalim rodoljubima, prebačen je u logor Bergamo u Italiji.
Nakon kapitulacije Italije 15. septembra 1943. Neđeljko Zorić se pridružio prekomorskim brigadama i italijanskim antifašistima. Upućen je u rejon Istre u Sloveniji gdje je obavljao dužnost generalnog sekretara SKOJ-a.
Po oslobođenju, kao vrstan stručnjak, organizator i poliglota angažovan je na poslovima formiranja međunarodnih institucija i agencija DFJ – Demokratske federativne Jugoslavije. Potom prelazi u Ministarstvo inostranih poslova gdje rukovodi Organizacijom za diplomatsko obezbjeđenje. Kao konzul u Parizu radio je na povratku naših intelektualaca iz Francuske. Za vrijeme Pokreta nesvrstanih obavljao je dužnost ambasadora u Alžiru.
Uspješno se bavio i publicističkim radom. Napisao je knjige: „Roblje, ne hvala", „Otpor naroda Boke italijanskoj fašističkoj okupaciji", „Svjedočenje o jednom vremenu", „Istorija radničkog, socijalističkog i revolucionarnog pokreta zapadne Boke". Njegova knjiga „Iskustvo jednog jugoslovenskog diplomate" vrlo je cijenjena literatura na političko-diplomtskoj akademiji u Beogradu. Bio je sekretar Internacionalne komisije svjetske federacije boraca. Nosilac je Partizanske spomenice i 19 odlikovnja.
Sahrana Neđeljka Zorića je sjutra u 17 časova na seoskom groblju u Mojdežu. (Radio Jadran)
