Društvo

Starobarani i Spile

“K’o zamak iz bajke, Stari Bar se diže stari”, pjesma čije je stihove svojevremeno napisao Dilje Pavlović, a muziku komponovao Nija Karađuzović, bila je i ove godine lajt-motiv okupljanja Starobarana na poznatom mjestu, pod Spile, od starobarske tvrđave, na putu prema Turčinima. Skupilo se preksinoć stotinjak ljudi, i u pjesmi i veselju ostalo do kasno u noć.
Starobarani i Spile
Ana Popović
Ana PopovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Inicijatori prvih okupljanja, 1971. godine, bili su Danilo Micković, Krsto Mijović, Đoko Stojović i Novica Vučković. Oni su odlučili da se svake godine, uoči Dana ustanka, 13. jula, okupe i provesele u svom ambijentu, kultnom mjestu odrastanja brojnih naraštaja Starobarana. Ako se vratimo u nekih vijek i po unatrag, dolazimo do podatka da su Spile bile mjesto gdje je živjela prva generacija nekoliko doseljenih porodica iz Kuča.

Brzo su se organizaciji druženja pridružili Oso Đulamerović, Đuro Prelević, Vaso Milić, Peko Šoć, Musto Sinanović, Boško Mijović i Boško Milošević, tako da je na kamenju znalo da se pokupi stotinjak Starobarana, u druženju za merak.

Rijeka Rikavac, sa svojim brojnim virovima, prolazi kroz kanjon koji pod Spilama dobija neponovljiv izgled. Samo jedan prolazak putem prema Turčinima ili Mikulićima, ispod Spila, pa preko kamenih mostova, putem koji je nekad povezivao sva sela Krajine i Šestana sa Barom, dovoljan je da se poželi ponovo susret sa divljom ljepotom.

Shvatila je to davno grupa entuzijasta, kada su na ramenima, svake godine, donosili „piće i iće” da bi dali oduška i do zore se siti napjevali u prostoru koji svojom akustičnošću daje novi zvuk izgovorenoj riječi. Kasnije su, opet ličnim pregalaštvom napravili i jednu betonsku sofru, kao i dvije-tri klupice.

Početkom devedesetih, tradicija se prekida. U međuvremenu je probijen put prema Turčinima, čime je ovo selo najbliže Starom Baru konačno dobilo vezu, pa je prostor pod Spilama postao dostupan.

spilja

Organizatori početka novog druženja i nastavka nesvakidašnje tradicije su Dado Martinović, Drago Perišić, Anes Đulamerović, Đuro Prelević i Boro Pecović, uz saradnju Odbora MZ Stari Bar. Njihovim zalaganjem i radom, prostor pod zidom drevnog vodovoda Haverića, dobio je 2007. tri platoa koji su se uklopili u okolni ambijent.

I ove je godine uspomene na početak sedamdesetih prisutnima evocirao čuveni profesor Milo Vukčević, živa enciklopedija Bara od prije Drugog svjetskog rata do danas, prisjećajući se kako ih nekada “ništa nije moglo spriječiti da se, “uz fenjere i baterijske lampe ko je imao, družimo uz gitare, pjesmom i recitacijama, i dočekamo zoru 13. jula”.

Drago Perišić je zatražio da se oda minutom ćutnje pošta svim preminulim Starobaranima između dva druženja, i posebno se prisjetio legendarnog ugostitelja Riza Drekovića, i šestoro braće Niklanovića. Organizator ovogodišnjeg skupa Mišo Mijović pozdravio je goste, istakavši da malo koji grad baštini jedinstvo sve tri vjere i slogu kao Stari Bar.

Za dobar ugođaj Starobarana pobrinuo se Orkestar Almira Dibre. 

Portal Analitika