Sugestije“ i „preporuke“: Dokumenta, koja više nijesu prekrivena velom tajnosti, otkrivaju da je uticaj međunarodnog faktora mnogo snažniji nego što se to želi priznati.
- Član američkog Kongresa tražio je da predsjednik Crne Gore Filip Vujanović pomiluje optužene za terorizam, uhapšene u akciji ,,Orlov let“, piše u depeši koju je poslala Ambasada SAD u Podgorici juna 2007. godine. Sadržaj povjerljivog dokumenta procurio je u poznatoj aferi Vikiliks, kada je stotine hiljada klasifikovanih, povjerljivih dokumenata pretežno iz SAD, ali i zemalja Evropske unije, postalo dostupno javnosti. Depešu koja otkriva pokušaj uticanja na jedan značajan slučaj - u koji su bili upleteni američki građani porijeklom iz Crne Gore - sačinila je tadašnja otpravnica poslova američke ambasade Marša Barns nakon sastanka sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom. Barns je u depeši naglasila da je ministar Roćen razgovor člana Kongresa sa crnogorskim premijerom Željkom Šturanovićem ocijenio ,,neprikladnim razgovorom sa šefom vlade strane države“, izražavajući tako prilično jasnu kritiku nastupa američkog političara.
Dodatni rad: Već iz citirane depeše jasno je da se uloga međunarodnog faktora ne ograničava samo na davanje sugestija, već ponekad postoje ,,prijateljska ubjeđivanja“ sa strane. Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose, za Pobjedu objašnjava da je i prije afere Vikiliks bilo poznato da se diplomatije SAD, Rusije i nekih većih evropskih država bave aktivnim kreiranjem političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u državama Zapadnog Balkana, pa i u Crnoj Gori.
- Čak imamo i taj novi termin koji se u američkoj diplomatiji zove ,,public diplomacy“, koji suštinski označava aktivne kontakte, javne intervjue i javne ili tajne sastanke sa svim bitnim faktorima na kojima se kreira politika. Ali i daje ocjena situacije i upućuju primjedbe. Kao što postoji i podrška određenim političkim grupacijama - navodi Janjić koji apostrofira i onaj sektor rada ambasada koji nije toliko poznat javnosti.
- Postoji i jedan drugi dio posla u svakoj ozbiljnoj ambasadi - obavještajni rad. To znači prikupljanje podataka, razmjena informacija, razni upiti, intervjui, sastanci... Sve to spada u uobičajeni metod rada američke ambasade, ambasada država Evropske unije kao i, naravno, Ambasade Rusije. Sve su te ambasade bile aktivne u formiranju pojedinih partija, ali i dijela opozicije u Srbiji posljednjih 15 godina. Tu nema nikakve dileme. Veoma bitne su preporuke koje su te ambasade davale i koje su išle čak i dotle da li će neka grupa, pojedinac, politička partija dobiti političku ili čak i finansijsku pomoć - ističe Janjić.
- Izuzetak je kineska ambasada, koja je prepoznata po strogoj neutralnosti i aktivnostima u ekonomskim projektima - kaže Janjić.
Regionalni pristup: Srpski analitičar je u razgovoru za Pobjedu razgolitio u stvari ono što su upućeni i ranije dobro znali: osim dobrih usluga, međunarodni faktor često ima i zahtjeve koji su dio spoljnopolitičkih interesa pojedine države.
Tako su, na primjer, Sjedinjene Američke Države svojevremeno snažno podupirale da kosovski političari postanu ravnopravni učesnici regionalnih okupljanja, računajući da će se na taj način Kosovo lakše izboriti za međunarodnu poziciju.
- Stejt dipartment je naložio svojim ambasadama u Ankari, Ljubljani, Sofiji, Skoplju, Zagrebu, Tirani, Podgorici i Sarajevu da utiču na države domaćine kako bi poslale demarš Crnoj Gori zato što na regionalni samit na Cetinju nije pozvan predsjednik Kosova Fatmir Sejdiu. - Crna Gora nije pozvala Kosovo na taj skup, mada ga je priznala u oktobru 2008. Crnogorski predsjednik Filip Vujanović, fokusiran na zbližavanje odnosa sa Srbijom, insistirao je da kosovski predsjednik Sejdiu ne bude pozvan - piše u depeši SAD koju prenosi Vikiliks.
Zanimljivo je, međutim, da se upravo sa sajta Vikiliksa može rastumačiti i uticaj velikih sila na rasplitanje zamršenih odnosa pojedinih balkanskih zemalja. Tako je, na primjer, upravo Vašington osujetio tajnu diplomatsku ofanzivu Beograda protiv zvanične Podgorice u jeku akcije ,,Balkanski ratnik“, što je kodno ime za operaciju lociranja i hvatanja Darka Šarića. U želji da zasluge budu pripisane isključivo vlastima Srbije tadašnji šef diplomatije Srbije Vuk Jeremić je, kako prenosi Vikiliks, tražio političku pomoć od SAD da riješi probleme koje je Beograd navodno imao sa Podgoricom u slučaju ,,Balkanski ratnik“.
- Jeremić je u Beogradu na sastanku sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD Stjuom Džonsom kazao da je Vlada Srbije ozbiljna kada se radi o borbi protiv organizovanog kriminala, navodi se u depeši. Prevedeno na jezik svakodnevice: Jeremić je indirektno želio da poruči Vašingtonu kako, eto, Crna Gora nije dovoljno ozbiljna u operaciji hvatanja Šarića. Epilog priče je poznat: u hvatanju Šarića crnogorske obavještajne strukture odigrale su značajnu ulogu, o čemu je i zvanično Vašington obavijestio javnost, što je jasan dokaz da su Amerikanci ladno odbacili Jeremićevu akciju političkog spinovanja.
Vidljivi uticaj: Nekoliko navedenih primjera pružaju širu i precizniju sliku. Umjesto nemuštih zvaničnih saopštenja sa međunarodnih adresa, koja birokratski ,,nepotvrđuju i ne-demantuju“ insajderska svjedočenja o stvarnoj ulozi međunarodnog faktora na unutrašnju politiku balkanskih tranzicionih društava, upečatljivo svjedoče depeše famoznog Vikiliksa.
Tako da i poruku Delegacije EU - kada se tvrdi da Mitja Drobnič nije izašao iz mandata koji mu je povjeren - ne treba tumačiti baš bukvalno. Jer, mandat šefa misije, baš kao i ambasadora koji službuju u Podgorici, nije sveden na puko zapisivanje i evidentiranje izjava domaćih stranaka.
Što će reći, moćni stranci ovdje odavno nijesu samo posmatrači, već i aktivni igrači.
Pobjeda
