Govoreći o činjenici da je Crna Gora mala zemlja sa nešto više od 600 hiljada stanovnika, što ostavlja utisak da ne može igrati značajnu ulogu u vojnom i ekonomskom smislu u tekstu, Hamilton objašnjava da Crna Gora može značajno doprinijeti bezbjednosti na Kontinentu i evroatlantskim političkim prioritetima.
Podsjećajući dalje da je prošlog mjeseca Crnu Goru posjetio generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, i da se u Briselu susreo sa ministrima Igorom Lukšićem i Zoranom Pažinom, kako bi ustanovio šta još treba uraditi u ispunjavanju obaveza na evroatlanskom putu Crne Gore, Hamilton navodi i tri bitna razloga zbog kojih bi trebalo našoj zemlji uputiti poziv za članstvo.
Prvo, jer bi se time u suštini formalizovala odluka Crne Gore da nastavi punim gasom posvećenost u ispunajvanju evroatlantske agende, navodeći da je Crna Gora potpuno uskladila svoju vanjsku politiku sa politikom kako EU, tako i Vašingtona.
Drugo, time se zatvara jedini otvoreni pomorski pojas na Jadranskom moru. Na ovaj način se bezbjednosno zaokružuje pojas koji se proteže skroz od Estonije na istočnoj obali, do Turske na sjeveroistočnim granicama sa Gruzijom i Jermenijom i južnim granicama sa Sirijom i Irakom.
Uz to, članstvo Crne Gore u NATO je i strateški značajno zbog interesa Rusije da izgradi pomorske baze, koje tako strastveno želi unutar Mediterana i jadranske regije, kao zamjenu za svoje ugrožene objekte u Siriji.
Govoreći dalje o hrabrosti vodećih ljudi premijera Mila Đukanovića i predsjednika Filipa Vujanovića, da se distanciraju od Rusije u trenucima kada je izgledalo da je crnogorska ekonomija bazirana na ruska ulaganja, iako je ustvari najveći infrasturkturni projekat trenuntno Porto Montengero sa kanadskim kapitalom, Hamilton navodi da Crna Gora i njena Vlada zaslužuju podršku i poštovanje Zapada, jer nastavljaju da sprovode reforme koje su neophodne da se osigura budućnost zemlje kao stabilne i žive demokratije.
