"Imala je, gospodo, Andrijevica mini centralu još prije Drugog svjetskog rata. Strujom je snadbijevala hotel Šarovića i uličnu rasvjetu. Šume su racionalno korištene. Radile su fabrike. A onda je vlast na republičkom nivou riješila da kazni neposlušnu Andrijevicu i od nje napravila geto. Nezadovoljni voljom građana iskazivanom na izborima aktuelni režim Andrijevičane je doveo na ivicu bijede. Šume su besomučno uništavane, možemo samo da naslutimo ko je od toga imao koristi, Andrijevica i njeni stanovnici nisu. Fabrike su zatvorene. U zimskom periodu često je ostajala bez struje. O poljoprivredi ne možemo ni da govorimo", naveo je Obradović.
Ocijenio je da je autističnu lokalnu vlast iz tog perioda i njenu ulogu teško definisati.
"Konačno, nakon dugotrajnog brutalnog iscrpljivanja, uspjeli su da osvoje vlast u Andrijevici. Oni koji ne znaju da je Andrijevica još početkom prošlog vijeka imala hidro centralu kao najveće dostignuće ističu izgradnju nove. Hvale se rekonstrukcijom gradskog trga, pri tome ne pominju da ruše obilježje koje su njihovi prethodnici napravili. Da su sve vlasti koje su dolazile rušile obilježja prethodnika danas bi Knjaževac bio pust. Čitamo emotivne poruke u kojima nam poručuju kako Andrijevica ima izuzetno prirodno bogatstvo koje je potrebno na mudar i održivi način valorizovati, kako bi se što prije omogućio bolji i kvalitetniji život građana. Izolacija u kojoj je Andrijevica bila dovela je do masovne migracije. Mladi ljudi, bez mogućnosti da se zaposle i obezbijede egzistenciju, odlazili su na sve strane. Sve više Andrijevica postaje grad penzionera.Okolna sela su pusta. Pobjeda koalicije na lokalnom nivou je Pirova pobjeda. Previsoku cijenu je najljepša varoš u Crnoj Gori platila", istakao je Obradović.
