Dramatična promjena desila se nakon što je bombaš samoubica povezan s Islamskom državom ubio 32 aktivista u jugoistočnom gradu Suruču. Preko puta, sa druge strane granice, nalazi se sirijski grad Kobane oko kojeg su vođene teške borbe.
Turska strana granice bila je relativno mirna sve do ovog napada, uprkos ogromnom broju stranih boraca koji su dolazili u Siriju i odlazili iz nje.
- Granica je bila izuzetno mirna, što je za mene veliki pokazatelj da je Partija pravde i razvoja (predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, prim. nov.) imala obavještajne veze s Islamskom državom - rekao je za "Biznis insajder" Džonatan Šancer, potpredsjednik za istraživanja u Fondaciji za odbranu demokratija.
Šancer ocjenjuje da su turske pogranične vlasti bile izuzetno blage prema džihadistima. Od 2011. turska južna granica služila je kao tranzitna tačka za jeftinu naftu, naoružanje, strane borce i pokradene starine. Kako je sukob odmicao, borci koji su se koristili ovom labavom granicom postajalo su sve radikalniji.
- Imajući u vidu opšti stav Islamske države, zašto bi se inače uzdržavala od napada na državu koja je članica NATO-a - dodaje Šancer.
Svako narušavanje veza Erdoganove partije s islamistima značilo bi teško pogoršanje situacije.
- To je opasna igra koju su od početka igrali - kaže Šancer.
A igra je upravo postala opasnija: Turska je istog dana pokrenula vazdušne napade protiv Islamske države i Kurdske radničke partije, prekidajući tako dvogodišnji mirovni sporazum sa Kurdima što bi dodatno moglo da zakomplikuje odnos Ankare kako s Islamskom državom, tako i sa Vašingtonom.
Uz to, kurdske Jedinice za zaštitu naroda, koje su direktno povezane sa Kurdskom radničkom partijom, pokazale su se kao najefikasnija snaga u borbi protiv Islamske države na sjeveru Sirije, imajući pritom podršku u američkim vazdušnim napadima.
Izvor: blic.rs
