Ona je, povodom Svjetskog dana borbe protiv trgovine ljudima koji je obilježen ove sedmice, kazala da je posljednjih godina teže identifikovati žrtve trafikinga zato što „on nema onaj oblik koji je imao ranije“. Petrović objašnjava da su ranije objekti, odnosno lokacije makroa, bile prepoznatljive u javnosti, ali da je danas trafiking dobro kamufliran. - Trafikanti dobro sarađuju. Cilj im je profit i preko ljudskih tijela i duša gaze kako bi ga ostvarili – kaže Petrović. Ona je navela da je teško izaći iz „kandži“ makroa i trafikanata, jer su joj mnoge djevojke pričale da su im na početku govorili da su vlasnici restorana. - To je mamac - kaže Petrović. Ona objašnjava na koji način djevojke, odnosne žene zapadaju u dužničko ropstvo. Makroi im promišljeno, kako kaže, prvo kupuju dobru garederobu, šminku ili ih izvode na luksuzna mjesta.
- Nakon toga im odrede da imaju do deset klijenata za noć, a sva zarada ide gazdama. Kada djevojka zatraži novac, on joj kaže da ona njemu duguje i da će to vratiti kada „odradi“ određeni broj klijenata. Tako zapadaju u dužničko ropstvo – kaže Petrović. Ona se prisjeća jednog slučaja izrabljivanja djevojke koja je radila u kafićima kao striptizeta, odnosno kao „go go“ plesačica. - U ranim jutarnjim satima poslije plesa i zabave sa muškarcima u sobama ili apartmanima, morale bi da rade dnevnu smjenu kao konobarice ili čak čistačice – kaže Petrović. (Opširnije čitajte u današnjoj Pobjedi)
