Umjetnička fotografija čiji je autor poznati barski fotograf Stevo Popović prikazivala je mlado žensko tijelo, tačnije njen zadnji dio, utopljen u stablo masline, bez trunke vulgarnosti i sa sofisticiranom erotikom.
Reakcija je, obzirom na našu sredinu, reklo bi se - bila očekivana.
“Ono što je zaprepastilo jeste činjenica da je, u poplavi opšte pornografije, moralne i one prave, u okruženju najrazličitijih golih sisa i međunožja omiljenih starleta, skandalozno obučenih pjevaljki po svim mogućim reality showima, zatim barem tri tvrda XXX kanala svakog od kablovskih operatera i moru ‘nezaštićenih’ sličnih ili kudikamo gorih sajtova, velikom dijelu Barana zasmetala jedna najobičnija gola guzica, uz to umjetnički slikana i potpuno prirodna (bez photoshopa i silikona). Zaprepastila je i količina malograđanštine koja je izbijala iz pojedinih reakcija, te potpuno odsustvo volje da se prizna kako ne živimo više u srećnoj 1974. godini već u XXI vijeku, u doba kada su seksualne i sve druge slobode samo stvar pojedinca, a ne lažno puritanskog dijela mase koja o tome raspravlja, sputana u razmišljanju ‘nemoj, vidjeće neko’”, pisao je tadašnji urednik “Novih barskih novina” Željko Milović u uvodniku narednog broja novina, opisujući situaciju koja je nastala jula 2010. godine.
Ali, najveća misterija je svima bila ista – ko je ta djevojka. Na fotografijama se nije vidjelo njeno lice, a istinski umjetnik je slikao iz uglova iz kojih se nije moglo prepoznati o kome se radi. Ni na naslovnici, ni na slikama u unutrašnjosti novine. Potpisana je u novinama kaoG.M. (21), studentkinja iz Bara, no to je bila samo djelimična istina – godine su bile tačne, i to da je studentkinja, a inicijali su izvedeni iz njenog nadimka.
Jedina djevojčina želja je bila da se ne sazna da je ona na slici, i to je ispoštovano. Do dana današnjeg, osim fotografa, urednika sajta (koji je pomagao pri fotografisanju) i žene koja ju je pomagala u spremanju prije foto-sessiona, niko ne zna njen identitet. Nije to saznao ni vlasnik i direktor novina, niti ostali u redakciji, ali ni djevojčin momak, ni roditelji.
“Sama pomisao da ću biti misterija za sve koji će vidjeti naslovnu stranu NBN, bio je dovoljan razlog da ne odbijem ponudu za slikanje”, sa osmjehom se poslije pet godina G.M. (zovimo je i dalje tako) sjeća dana kada je postala tema broj jedan u gradu pod Rumijom.
“Interesantno mi je bilo da idem kroz Bar i slušam u kafiću komentare, koji su išli od divljenja odlično urađenoj fotografiji u kojoj se djevojka utopila u maslinu i njenoj, kako su rekli, ‘savršenoj zadnjici’, do kritika i moralisanja kako je to Baranka mogla da uradi, i ‘da li je to Baranka uopšte, jer se Baranke ne slikaju gole’. Komentari muškaraca su uglavnom bili pozitivni, sa željom da saznaju o kome se radi, dok su djevojke pokušavale da nađu manu mom misterioznom dupetu”, objašnjava akterka jedinog akta na naslovnici lokalnog magazina.
“Bilo je to vrlo zahtjevno fotografisanje. Djevojka je usnimljena na vrhu Grandovice, šume na putu ka Zupcima, i sam čin probijanja kroz šiblje i grabovine, i oprez da se ona ne ogrebe, bio je naporan. Uz to, čitava ‘odiseja’ trajala je gotovo tri sata, jer je Popović tražio uglove u kojima će umjetnička strana akta doći do izražaja. Odradili smo dvije naslovne, da bi se poslije odlučili koja će biti prava. Međutim, znao sam da će to biti lakši dio posla - teži dio je bio, posebno njoj, odćutati na ružne i prizemne komentare o sebi, bez mogućnosti da odgovoriš”, ističe Milović.
Ističe da bi “ponovo isto uradila”, i da će uraditi kada njeno tijelo bude u poznijim godinama, “nadam se na istom mjestu gdje sam se onda slikala”.
Pet godina je prošlo od tada - “Novih barskih novina” više nema, Stevo Popović i dalje radi u svom grafičkom studiju, a G.M. je završila fakultet i zaposlila se u struci, često okruženima onima čije je različite komentare slušala nakon izlaska naslovnice. (Bar info)
