- Već u martu počnu da nas zovu, provjeravajući hoće li moći ljeto provesti na ovoj plaži. Mahom su to porodični ljudi, a u naviku im prešlo da dolaze kod nas. Sve su generacije ovdje, sve s koljena na koljeno, od đeda do unuka - kazuje Darko Ojdanić, menadžer restorana na plaži, koji posluje u okviru preduzeća „Primorje“ Hotels & Restaurants, do prije pet godina vlasnika, a sada samo zakupca plaže. - Čisto more, sitan pijesak, sa strana uvale kamene stijene, hladovina maslina i borova. Nema betona, nema buke. Samo pjesma orkestra zrikavaca. Oglase se u zoru i ne prekidaju do u smiraj dana - dočarava Ojdanić ljepotu uvale, Bokeljima i turistimaotkrivene tek u četvrtoj deceniji prošlog vijeka. Nijesu tada izostali ni nadahnuti, do danas ljepotom neprevazi- đeni opisi uvale i plaže koja će se do Drugog svjetskog rata zvati Sokolovac, a decenijama kasnije će je turistički radnici ozvaničiti kao „Plavi horizont“. ,,Na najužem dijelu južne obale Krtoljsko-Luštičkog poluostrva, smješten kao u pregršti sastavljenoj od zimzelenih brežuljaka, gustih maslinjaka i prostranih vinograda, pruža se jedan dug pješčan pojas u smjeru istokzapad. Njegovi krajevi produ- žuju se k jugu u romantičnu obalu, obraslu planikom, smrekom, mirtom, mladim borovima i čempresima, blago se približujući dužinom od kojih četiri stotine metara, dok najednom naglo ne zakrenu, jedan k istoku, drugi k zapadu, tvoreći na tommjestu prostrana morska vrata. To je plaža Pržna. Čim sađete na njeno žalo, dočekuje vas sasvim sitan i čist pijesak, koji se podaje vašim nogama i škripi kao da gazite po debelom sloju snijega. I nehotice sagibate se, zagrabite rukom, da bi ga poslije kroz prste sijali kao kukuruzno brašno. Takvim istim pijeskom, u debljini naslage od jednog metra, pokriven je cio pješčani pojas plaže, širok četrdeset i dug tri stotine metara. Ljeti, teško je tu i najmanje vremena ostati u odijelu. Brzo se skidate, navlačite kupaću haljinu i zagazite u more. Pod nogama osjećate isto ovako sitan pijesak kao na žalu. I kudgod se okrenete nailazite na potpuno isto morsko dno: čisto, pjeskovito, bez alga, bez morskih ježeva, bez kamenja, i stupate tako ugodno, kao da gazite po kakvom razastrtom baršunastom sagu“, zapis je iz 1934. g. objavljen u „Glasu Boke“ Razastrti, baršunasti sag sa zimzelenim brežuljcima je od prije pet godina u vlasniš- tvu kompanije „Katari Diar“, koja je namjerna da tu gradi eksluzivno turističko naselje. Po obećanjima, pjesmu zrikavaca nam neće uskratiti. (Pobjeda)
