Nakon izvrsnog nastupa Mark Lanegana 26.02. u Kotoru kao dio svojih zimskih aktivnosti, SeaRock užurbano radi na pripremi ljetnjeg festivala čiji razvoj ostaje prioritet festivalskom timu. Nakon značajnih imena iz svijeta i regiona, koja su do sada gostovala na festivalu (Howe Gelb, Dan Start, Steve Wynn, Chris Eckman, Goribor, Gustafi, Stray Dogg, The Bambi Molesters između ostalih), SeaRock će 2015 takođe ugostiti vrlo značajne i zanimljive muzičare.
Lambchop je osnovan u Nashvillu početkom devedestih godina od strane Kurt Wagnera koji je glavni umjetnički pokretač i spiritus movens grupe. Njegov autorski stil, stvorio je jedinstven hibrid country, soul, jazz, i avant-garde noise-a kakav se do tad još nije čuo i odveo alternativnu muziku novim stazama, koje neće tražiti daleke puteve i odmetničke mitove, poput slavnih prethodnika već će inspiraciju naći u svakodnevnom životu, u stvarima i događajima koji nas okružuju. Barokna ljepota Kurt Wagnerove vizije sa jednostavnim, direktnim i ponekad nedrealističkom tekstualnom poetikom stvorila je istinski fenomen, zabilježen na preko 10 albuma od kojih su najznačajniji How I quit smoking (1996), Nixon (2000), Is a woman (2002) ili posljednji Mr.M (2012).
Pored izvrsnih albuma Lambchop je poznat po jedinstvenim koncertnim nastupima, gdje iz nepupadljive pozicije, Wagner i društvo vode publiku do velikog praska, tako da će nastup na SeaRock festivalu biti u svakom smislu jedinstven i za pamćenje.
Još jednan značajni rock’n’roll propovjednik današnjice dolazi na kotorski SeaRock festival. U pitanju je Chuck Prophet, proprok energične svirke i izražajne poezije ispričaće mitsku rock priču koja je u njegovom slučaju zaigrana, ritmična i poučna.
Chuck Prophet, građanin San Francisca započeo je karijeru ravno iz srednje škole uletivši u bend Green on Red, rijedak dragulj kalifornijske Paisley Undergound scene sredine 80tih u kome je stasavao uz arhetipskog buntovnika Dan Stuarta sve do početka solo karijere početkom devedestih. Od tada, Prophet objavljuje 13 albuma na kojima dokazuje da rock nije nikad ispričana priča, da oštra svirka, pop melodije, country naslijeđe i jak autor ostaju vječni svetionik za sve koji žele tu priču da čuju, a ima ih dosta. Posljednje izdanje, Night Surfer (2014), ocijenjeno je kao jedan od boljih u karijeri dok je sam Prophet na bini vitalan, zarazan i uvijek spreman da slijedi intuiciju i izvuče najbolje iz sebe i publike. Tokom karijere, bio je saradnik Kelly Willis, Aimee Mann, Warrena Zevona, Jonathana Richmana, Lucinde Williams, Alejandra Escoveda i drugih.
Zanimljivost je da je Chuck Prophet bio bukiran i najavljen za SeaRock 2014, gdje je trebao da nastupi u duetu sa suprugom Stephanie Finch, ali im je let iz Barcelone u posljednjem trenutku otkazan. Kako su nekadašnje Green on Red kolege već nastupale u Kotoru, Dan Stuart prethodne godine i klavijaturista Chris Cacavas 2013 ( u duetu sa Steve Wynnom-najznačajnijom figurom pomeute paisley underground scene), vrijeme je da SeaRock zatvori krug nastupom danas najpopularnijeg od svih njih, istinskim rok poetom koji razoružava istinom i iskrzanim rifovima.
William Fitzsimmons je vrlo neobičan i poseban muzičar, rođen 1978 u porodici slijepih roditelja sa izuzetnim muzičkim darom, od kojih uči prve korake u muzici i kao veoma mlad savladava vještinu sviranja mnoštva instrumenata (gitara, piano, benjo, melodica, ukulele, manodlina....). Ipak, po visokoj školskoj spremi Fitzsimmons je psihološki savjetnik i radio je dugo godina kao mentalni terapeut sa duševnim bolesnicima. Paralelno se nastavio baviti muzikom i od 2005 je diskografski aktivan. Prva dva albuma Until When We Are Ghosts (2005) i Goodnight (2006) objavljuje i snima u sopstvenoj produkciji a savremena kritika ga najčešće upoređuje sa Iron & Wine, Sufjan Stevens-om ili Ellioth Smith-om.
Sljedeća izdanja ipak snima u studijima, i za sada je iza njega pet albuma, od kojih je posljednji Lions izašao 2014. Najuspješniji do sada Lions (ko-produciran sa članovima Decemberists) prezentuje duboko personalnu i emotivnu priču, koja njegov indie folk sa primjesama elektronike podiže na viši nivo.
William Fitzsimmons je do sada osvojio brojne nagrade posebno od strane internet izdavača kao Itunes, pa ne čudi da su pregledi njegovih klipova premašivali milionske cifre.
Sacri Cuori predvodi gitarista i priducent Antonio Gramantieri koji je sa Dan Stuartom nastupao na SeaRock Festivalu 2014. Ova nepriznata Felinijeva djeca stvaraju izuzetan kinematografski opus koju samo nazivaju graničnim zvucima Italije....a granice su daleke i iluzorne, pružaju se od Riminija do Nogalesa, od Nina Rote do Hank-a, od sumraka do svitanja do Tucsona... Bend je pored Dan Sutarta ( sa kim su uradili album The Deliverance Of Marlowe Billings) ostvario saradnju sa značajnim imenima američke strane električne zastave među kojima su Richard Buckner, Howe Gelb, Hugo Race…kao i sa domaćim kompanjonima Vinicio Capossela i Il Pan del Diavolo. Bend uskoro objavljuje novi album Dellone koji se najavljuje kao album koji će pomjeriti granice ovog benda i odvesti nas na magičnu turu kroz prostor i vrijeme jer muzika na ovom albumu lebdi u duhu plesnih holova 50tih u susretu sa zastrašujućom budućnošću.
Irena Žilić je kantautorka iz Zagreba sa koja iza sebe ima debi album Travelling, kao i EP Days of Innosence. Emir Fulurija na sajtu potlista za Irenu Žilić kaže: „Teško je procijeniti koja je najveća snaga ovog albuma. Je li to Irenin glas koji je tako divno šarmantan pa slušatelja bez problema uvlači u njene pjesme. Ili je to možda zvuk njene gitare, bilo akustične, bilo električne koja na ovom materijalu tu i tamo odigra lijepu ulogu. Irena ne samo da svira gitaru, nego je na nekim mjestima uistinu 'razbija' stvarajući harmonije koje, zajedno s vokalom, nose pjesme. Jesu li to, pak, tekstovi pjesama koji su daleko od naivnih, a koji tijekom većine albuma na neki način govore o odrastanju, oslobađanju, osamostaljenju. Ili je snaga u uistinu fenomenalnom poslu kojeg je odradio Mrakovčić, a koji je, zajedno s Irenom, stvorio odlične orkestracije koje me u nekim trenucima čak podsjećaju i na Mercury Rev što bi značilo da je to ipak daleko od kantautorske priče u onom ogoljenom značenju te riječi. Recimo, tijekom cijelog albuma Ivana Žabkar provlači odlične dionice na violini čiji zvuk u nekim pjesmama više vuče na čelo, a cijelom albumu daje nevjerojatnu toplinu."Travelling" po meni nema slabog trenutka. Na njemu su sadržane tri četvrtine "Days Of Innocence" EP-a, a šteta je da na albumu nema i "By My Side". Ono što mi je jako drago je činjenica da su "Whatever Feels Right", "Autumn Delight" i "Days Of Innocence" doživjele nove aranžmane te ih je Irena na taj način lijepo osvježila. Od ostatka albuma bih, ako baš moram, izdvojio predivnu laganu "More Than a Lot", snažnu "Scars" koja je s razlogom odabrana za single i koja bi se uistinu mogla vrtjeti na radio postajama – ako ne našim, onda stranim te "The Storm" koja u kombinaciji s "Days Of Innocence" stoji u sredini albuma i nekako ga održava čvrstim.O domaćoj kantautorskoj sceni već je postalo bespredmetno razgovarati, a ovakvi albumi samo joj daju na dodatnoj snazi te pozivaju na pokušaj da cijela priča dobije odjek i izvan regije. Nije da nam nedostaje sjajnih albuma koje možemo ponuditi svijetu. "Travelling" je definitivno jedan od njih.“
Keine Angst je nastao u Oslu 2012 godine, podudarajući se s početkom srednjovječne krize idejnih pokretača benda. Članove benda su bijesne oluje devedesetih odpuhale u Skandinaviju, gdje su se oni postepeno ukorijenili i počeli osjećati kao kod kuće. Vodeći se punk etosom za koji su očigledno prestari, no na žalost ipak premladi da to shvate, Keine Angst razvijaju svoj zvuk u pravcu u kojem se manje više kretalo hiljade bendova prije njih. Njihovi žanrovski izbori su podjednako i prednost i teret; Prednost, jer se ljudima koji ih čuju momentalno svide, i teret, jer imaju određenu odgovornost da dostojanstveno tretiraju historiju žanrova koji ih definišu. Keine Angst jednostavno zvuče kao svako koga ste ikada imali priliku čuti. U trenucima kada vam zvuče svježe, to vam se samo pričinjava iz prostog razloga što niste slušali dovoljno slične muzike. Ovog ljeta u Kotoru i vi imate priliku zajedno s Keine Angst proživjeti njihove najnovije tinejdžerske dane. Duboko se zahvalite SeaRocku koji vam s ponosom predstavlja najnoviji podžanr rock ‘n’ rolla; Geriatric punk!
Alternativni bluz-rok bend ''Antonio Sanchez i Kurvini Sinovi'' javnosti se prestavio 2011. pjesmom „Pirsing“. Ipak, zvuk benda nije jasno žanrovski određen, već ''šeta'' od tvrdog i sirovog, do lepršavog i melodičnog indi zvuka. Bend trenutno radi na albumu i priprema nastup za Sea Rock festival. Članovi benda Dušan Đurović, Filip Ferdinandi i Zarija Pavićević nestrpljivo iščekuju nastupajuće ljeto, kao djeca raspust.
Blues rock bend Light Under the Black Mountain pokrenuo je Kristijan Đuranović, gitarista i muzičar iz Kotora, ohrabren prošlogodišnjim samostalnim ostvarenjem I Speak u kome je blues rock predstavio kroz gitarsku prizmu, a sada svoj zvuk dovodi na viši nivo sa novim bendom u kome se jamm session svirka plovi morima slobode i nesputanosti, u konstantnoj potrazi za ugođajem i trenutkom inspiacije. Bend pored Kristijana čine: Branko Marković-bas, Aleks Kulesh-bubnjevi i Danijel Petkovski-vokal i harmonica.
SeaRock festival se po peti put održava u Kotoru, i kao i do sada, biće neprofitnog karatkera bez naplate ulaznica za publiku. Kreativni tim ovog festivala vjeruje da muzika i umjetnost treba biti dostupna svima, pa je SeaRock jedno od rijetkih iskustava ovakve vrste danas.
