„Vladimirov otac Borivoje Pištalo bio je direktor Narodne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu u trenucima kada su je spalili granatama. Cijelog dana po gradu je padao snijeg od pepela knjiga... Potom je direktor organizovao spašavanje preživjelih knjiga, a zatim je pokrenuo akciju skupljanja novog fonda‘, iznio je Miljenko Jergović u jednom tekstu intimni podatak iz života pisca“, uvod je u poetski i stvarni život gosta Večeri na Kosančiću koji je dala Milena Đorđijević, urednica književnih i tribinskih programa Nacionalne biblioteke. Publici se potom obratio Vladimir Pištalo, koji je čitao odlomke iz „Milenijuma u Beogradu“ i rukopisa u nastajanju „Romana o Andriću“.
STRANICE OD PEPELA
Sjećam se da je Miša Pavić napisao priču o biblioteci, ovoj gdje sada sjedimo, u kojoj isto tako veju stranice od pepela kao snijeg. Znam da mi je prikaz izgledao nadrealno, a onda se to desilo mom ocu. Još jedna je moja veza s bibliotekama. Moja mama je radila u biblioteci do trenutka kada je krenula na porođaj, tog istog dana, i to tramvajem. Do tada sam bio okružen knjigama, pretpostavljam da sam ih čitao na neki način i da su one djelovale na mene. I meni se nije dolazilo na ovaj svijet, mislim da je porođaj trajao 32 sata. Bio sam jako oprezan sa svijetom, a kasnije sam ga veoma zavolio i pronašao načine da se povežem s njim.
VEZA PISCA I GRADA
Meni su psihološki sadržaji važni, a grad je, takođe, neki psihološki prostor u koji ulazite i razumijevate, otključavate i povezujete se s njim. Da li je moguće biti povezan s više nego jednim gradom? Mislim da jeste. Živim osam mjeseci u Americi, a četiri mjeseca sam u Srbiji. Uvijek imam čudan osjećaj separacione anksioznosti - kad odlazim iz Beograda, tužan sam, a kad dođem u Boston, prilično sam veseo. I obrnuto.
ČEMU SE ČUDI
Bio bi veliki problem kad bih prestao da se čudim. Čitao sam sada ponovo „Zabavnik“, a jedna od mojih glavnih metafora u „Milenijumu u Beogradu“ potiče iz „Zabavnika“, koji kad pročitate imate utisak da je svijet jedno jako zanimljivo mjesto. Obnovi se odnos prema čudu. Na primjer, saznao sam da jedan dan na Mjesecu traje 700 sati. To nijesam znao ranije.
POSTOJANJE I BIVANJE
Nedavno sam bio na izložbi prve, druge i treće godine Likovne akademije. Zadivljen sam bio tim mladim ljudima koji se usuđuju da postaju, da kažu ja nisam gluvar sa ćoška, ja sam slikar ili nijesam mamina lutka, već slikarka.
Jednog dana kad postanete priznati, onda je lako biti, ali je teško postajati. Na svijetu vas niko neće pozdraviti raširenih ruku.
Čarli Simić mi je pričao kako ti na početku, kao mladom pjesniku, prvo kažu da si kreten. Onda ti kažu da si dečko koji obećava, pa ti opet kažu da si kreten. Onda da si zanimljiv stvaralac, pa opet da si kreten... S tim se svaki umjetnik srijeće. Svijet vas prije onemogućava nego što vas hrabri.
LAŽ
Svašta su me lagali. Ne znam što me nijesu lagali. Ali za utjehu, svuda je isto. Jedan od načina da se misli o zrelosti je da raspakujete neke laži koje ste podrazumijevali i da to prevedete na sopstveni jezik koji je smislen. Laži ozljeđuju djecu, a prevazilaženje toga je sazrijevanje.
LIJEČITI SRCA I UMOVE
Mi smo živjeli u vremenu u kojem se sve promijenilo, čitavi vrijednosni sistemi... Tomas Man je rekao da se svijet ubrzava i da mi ne možemo da završimo u istom mentalnom sistemu život u kojem smo počeli. U srednjem vijeku se podrazumijevalo da ne samo vi, već i da je vaš prađed živio u istom sistemu. Živjeli smo u vremenu koje je gazilo po srcima i umovima i potrebna je neka književnost koja bi malo liječila ta srca i umove. Nemamo veliku priču kao univerzalnu, ali moramo izgraditi svoju - onu koja nas drži na okupu.
ROMAN O ANDRIĆU
- Knjiga je otkrivanje njegovog unutrašnjeg svijeta. Kod Andrića je nezadovoljstvo sobom bilo alfa i omega duhovnog bića. On kaže „Bog mi je svjedok sa kakvom sam budalom morao da se nosim“ i da je prevazilaženje nerazumnih zahtjeva te budale izvor njegovih neprestanih patnji i nastojanja da ih ukroti. Poticao je iz dosta skučenog svijeta i govorio je da mu je utroba gorjela za ljepotom. Taj ozbiljan odnos prema umjetnosti i njenim kriterijumima, kao sredstvo za pronalaženje smisaonog života i života okruženog ljepotom, to je bila njegova potraga i tu nije pravio nikakve kompromise - kaže Pištalo.
Blic.rs
